Etno-genocid nad srpskim narodom koji se vec više od decenije odvija na područjima bivše Jugoslavije, ne prestaje. 400 000 prognanih iz Hrvatske, oko 300 000 prognanih sa područja Sarajeva i iz drugih krajeva u BiH, oko 200 000 sa Kosmeta. Na desetine hiljada ubijenih Srba povodom tih izgona o kojima nitko na svijetu ne govori.
Treba se samo sjetiti operacije ‘Oluja’ 1995. i mitraljiranja iz aviona kolona izbjeglica koje se odigravalo pred očima svjetske javnosti. Sve su srpske kuċe pritom spaljene, a nekoliko hiljada ljudi je «nestalo». Ali to su bili tek samo Srbi! Nekako, u to doba, napravljena je anketa javnog mnijenja na Zapadu povodom izgona tog naroda iz Krajine. I što je to javno mnijenje reklo reklo o izbjeglim Srbima?: «Tako im i treba». Jer eto: «Srbi su agresori» (u vlastitoj zmlji), «pa bolje ni ne zaslužuju»!
U Srebrenici i oko nje, Oričeve bande su pobile od 1500-3000 Srba i spalile vise od stotine srpskih sela, ali Srebrenica ostaje za Zapad simbol «srpske genocidne bestijalnosti» nad Muslimanima. I kad smo veċ kod Srebrenice, spomenimo i jedan «detalj». Dvojica vrlo uglednih zapadnih historičara koji su pisali o Srebrenici, spomenuli su i Oričeve zločine od 1992-1995 i pritom rekli slijedeċe: «Točno je, da je Orič to radio, ali on je to morao raditi jer su Srbi genocidan narod, pa da ih Orič oko Srebrenice nije pobio, Srbi bi napravili pravi pokolj nad Muslimanima»!!! Ovo, naravno, spada u rubriku «vjerovali ili ne»: «Treba preventivno pobiti genocidne Srbe, prije nego što oni počmu vršiti zločine nad drugima»!!!
Na Kosmetu je prije NATO agresije ubijeno oko 800 srpskih policajaca i civila od strane albanskih terorista, ali je to na Zapadu ocijenjeno kao «oslobodilačka borba albanskog naroda», a srpska borba protiv albanskog terorizma je ocijenjena kao «neopravdano represivna». «čudno je» da te iste kriterije ne primjenjuju prema baskijskim i korzikanskim teroristima. Nakon okupacije Kosmeta, oteto je i ubijeno više od hiljadu Srba, spaljeno više od sto srpskih manastira, ali čini se da nema ni jednog medjunarodnog suda na svijetu koji bi za te zločine bio nadležan.
I u ovim trenucima je ponovo na redu spaljivanje srpskih kuċa, bolnica, škola i manastira na Kosmetu uz podosta ubijenih srpskih seljaka i gradjana. Kao da se na petogodišnjicu NATO agresije na Jugoslaviju i Srbiju želi Srbima reči: «Zar još niste svi otišli»? «Što čekate»? «Da vam sve spalimo, i da pobijemo ono malo što vas je ostalo»?
Izgleda kao da okupacione snage ovog puta brane Srbe. Ali, ne varajmo se. Pored toga što štite buduċe interese američkih naftnih kompanija i interese zapadnih korporacija koje pljačkaju rudno bogatstvo Kosmeta, one su tamo da osiguraju ubrzano proglašenje nezavisnosti buduċeg «demokratskog» (čitaj: albanskog) Kosova. A to što u ovom času «brane» ono malo Srba što je ostalo, to je jedino zato što žele dati utisak da im je do «multietničkog Kosova» izuzetno stalo. Uostalom, iskorištavajuċi sadašnje krvave dogadjaje, poveċavaju njihov broj za još tisuċu okupatorskih vojnika.
Očajna situacija na Kosmetu nije samo rezultat agresije i okupacije, nego i posljedica izdajničke, antipatriotske politike prethodne političke ekipe na vlasti. Na žalost, nova manjinska vlada, nastavljajuċi sa kompromiserstvom, nije u tom pogledu ništa izmjenila, jer su dvije ključne osobe koje su direktno utjecale na tragičnu sudbinu Kosmeta, i to po direktnim naredjenjima iz Washingtona, još uvijek na istim mjestima.
Srbi van Kosmeta su se napokon probudili i reagirali su protiv novog krvoproliċa njihovih sugradjana u južnoj provinciji. Kao da su shvatili da je njihov identitet neodvojivo vezan za njihovu duhovnu kolijevku koja je sada pod okupacijom. Ali su se neke od tih demonstracija, vjerovatno predvodjene ubačenim američkim plačenicima, izrodile u vandalizam. Spaljivanje džamija u Beogradu i Nišu samo ide u prilog onih u svijetu koji nastavljaju sa demonizacijom Srba. Ponovo ċe se reċi: «Evo sto rade ti srpski barbari». đavo bi ga znao. Kakve su do sada sve laži ispričane o Srbima, dogadjaji ċe se preokrenuti, pa ċe u zapadnoj stampi ispasti, da su Srbi prvo spaljivali džamije, a da su tek nakon toga Albanci sa Kosmeta «osvetnički reagirali».
Gnjev Srba mora biti usmjeren u drugom pravcu i to prema politici SAD-a. Jer ne treba zaboraviti slijedeċe činjenice:
-SAD su te koje su prvenstveno odgovorne za raspad Jugoslavije;
-SAD su te koje su prvenstveno podržavale otvorenu profašističku politiku nekih bivših jugoslavenskih područja i njihovu politiku otcjepljenja;
-SAD su direktno odgovorne za rat i krvoproliċa u BiH;
-SAD su, preko svojih institucija za psihološko ratovanje i vašingtonskih ‘public relation’ agencija, direktno odgovorne za demonizaciju Srba i za širenje te demonizacije po svijetu;
-SAD su direktno rukovodile operacijom ‘Oluja’ 1995. godine i suodgovorne su za protjerivanje preko 200 000 Srba iz Krajine;
-SAD su te koje su u Dejtonu iznudile prepuštanje srpskih dijelova Sarajeva Muslimanima čiji je rezultat bio 200 000 izbjeglih Srba;
-SAD su te koje su direktno odgovorne za agresiju protiv Jugoslavije i Srbije 1999. godine;
-SAD su te koje čine glavninu okupacionih snaga na Kosovu;
-SAD su te koje u ovom času direktno podržavaju albanski separatizam i terorizam na Kosmetu;
-SAD su te koje su osnovale protupravni, lakejski tribunal u Hagu;
-SAD su te koje neprekidno ucjenjuju Srbe i prisiljavaju ih da njihove patriote koji su se suprotstavili agresiji iz 1999. godine, liferuju Hagu kao ratne zločince;
-SAD su te koje su direktno uticale na sastav nove manjinske vlade iz koje su imperativno morale biti isključene one patriotske snage koje su od naroda u Srbiji dobile najveċi broj glasova; proglašavati te patriotske snage «ultra-desničarskim» u odnosu na dotadašnju izdajničku i lakejsku vlast koja se naziva «demokratskom» je najcrnji moguċi cinizam svojstven jedino SAD-u i dijelu plačeničke inteligencije u Srbiji;
-SAD su te koje, u ovom času, bune vojvodjanske Madžare protiv Srba i tjeraju ih na otcjepljenje.
Prema tome, nastavak etno-genocida koji se u ovom času odvija na Kosmetu, je direktna poslijedica SAD politike. Lider nove manjinske vlade je vjerovatno svjestan toga, ali on je na čelu jednog sastava koji je potpuno truo a to ne može rezultirati ničim dobrim ni za Srbiju ni za srpski narod. Drugim riječima, agresija koja se nastavlja ne ogleda se samo u nastavku uništenja kosmetskih Srba i kulturnog identiteta srpskog naroda veċ i u ponovom nametanju od strane SAD-a jedne falš vlade koja ċe biti suodgovorna za sve nedaċe koje ċe, na Kosmetu i drugdje snalaziti ovo balkansko područje.
