Gojko Šušak:
A, njegove brigade i Markač mu je ovdje na ovom pravcu , jer djeluje s Markačem.
Predsjednik:
Generale, to je bilo u skladu, takav plan. Mislim da tu treba male korekcije, to je bilo u skladu s tim planom, da nam je važno prodor do Bihaća i samo presijecanje neprijatelja. Ali, sada nam nije glavno, to je pomoćni pravac, pomoćna zadaća, sada prodor prema Bihaću. glavno nam je sada udar po protivniku i ovladavanje područjem.
Mirko Norac:
Gospodine Predsjedniče, jedino jedan prijedlog, ako dopustite – onda bih mogao ići prema Lapcu, ovaj dio snaga,koji se pregrupira, pregrupira 1. brigadu, uvesti s pravca Ljubova, i uvesti je dolje, odnosno preko Debelog brda, i prema Lapcu, tako da zatvorimo taj pravac, a snage 5. korpusa Armije BiH, onda bi se zajedno spojili sa snagama i zbornog područja, i odsjecali bi taj dio. S tim da onda moramo blokirati Korenicu.
Predsjednik:
Da, da, to i se čini tako, Da, šta?
Dr. Miroslav Tuđman:
U tom slučaju ako ovo bude izvedeno u roku od, ne znam, 48 sati, neće ovi imati vremena da se ovi izvuku vani. (Da, onda ga zatvaramo). Da, zatvaramo ga onda. (Miještanje glasova.) Da, onda ide malo južnije od Bihaća, tako da ostane ovaj put. A, ovaj ovdje, imaju vremena da se izvuče. (Ako idemo uv eću dubinu…)
Davor Domazet:
General Gotovina ide istočni smjer, izbija ovdje, mi zauzimao Velebit i Gračac stavljamo pod nadzor i kmunikaciju, a ovdje ostavljamo prostor. Ne treba bitno mijenjati korekciju plana, samo neki pravac, a ovdje presjecamo, ovo sjeverno i južno od Plitvica i stvarmao uvjete da oslobodimo Slunj kao koridor, kao takav, tako da će 5. korpus se moći usmjeriti u jednom i drugom pravcu. Mislim da neke velike korekcije sada nisu potrebite, samo priprema završna dva, tri dana.
Mladen Markač:
Gospodine predsjedniče, da se uključim, moja zadaća u ovom planu na mikrorazini vezano za gospodina Norca-mi krećemno sa Velebita – ovdje je Sv. Rok i tu je cesta Obrovac – spuštamo se sa Velebita (ovo plavo) i imamo zadaću da dođemo, blokiramo Gračac i oslobodimo…
Predsjednik:
S tim kad i kažeš da blokiraš Gračac imaj na umu da može biti takva situacija, panika u Gračacu da uđeš i što prije uđeš, da javiš da si ušao u Gračac i svi vi koji ćete biti, jer će to djelovati psihološki u takvim situacijama, psihološki utjecaj pada pojedinih mjesta je veći negoli da dva dana tučeš sa topovima, granatama itd.
Mladen Markač:
U našem operativnom planu je bila 7. brigada – mi smo trebali stvoriti povoljne uvjete za daljnje uvođenje, s tim da u isto vrijeme Hrvatska vojska ide prema
Obrovcu i na Muškovce. Znači, u isto vrijeme se to odrađuje i stvara prostor. Međutim, ovim sada što iznosi gospodin Norac, znači nije promjena zadaće…
Predsjednik:
kad pođete ovdje, oni će Obrovac sami napustiti.
Mladen Markač:
Nema promjene zadaće, s tim da gospodin Norac ide gore. Znači, njih stavljamo ovdje u džep i odatle možemo krenuti prema Norcu, a Norac krenuti prema Lapcu i praktički smo ovaj čitav prostor iselili. Ovo se sve uklapa i praktički to dobiva s ovim planom koji je gospodin Gotovina predložio, praktički se čitavo to područje stavlja pod…
Predsjednik:
Shvatite gospodo, da je situacija u njihovim redovima takva, pa oni su napustili Glamoč, Ante, koliko, dva dana prije nego što smo mi ušli, i samo Grahovo, a kakva će tu situacija biti nakon tih pobjeda Hrvatske i još su glupi pa govore kako Hrvatsku vojsku vode američki generali i NATO-ovi avioni. To je jedna opća psihoza demoralizacije. Samo mi ne smijemo dopustiti grešku da nas negdje, razumijete, nanesu neke nepotrebne gubitke.
Zvonimir červenko:
Gospodine predsjedniče, mi kod Ante Gotovine moramo se čuvati, mi ne smijemo doživjeti nikakav poraz ovdje. Ovo što oni namjeravaju, to ni pod kakvu cijenu…
Predsjednik:
Momentalno oni nemaju nikakvih snaga…
Davor Domazet:
Što više čekamo, …
I što sam rekao u svom izlaganju, ove snage što su oni pripremali, rekao sam da ne mogu u najpovoljnijim uvjetima sve da angažiraju, ne mogu 4 do 5 dana. Prema tome, mi dva dana imamo pripremu, tri dana smo ispred njih.
Dr. Miroslav Tuđman:
Ovo je realno za očekivati kad se ovo očisti, pa kada se izvuku snage onda se oni mogu pripremiti nakon deset dana. Za to vrijeme mi ćemo ovo sve očistiti.
Predsjednik:
Treba nam umjesto utorka četvrtak…
(Glasovi: U četvrtak ujutro)
Ali dotle bi trebalo, molim vas lijepo, da nam daju povoda, da provociraju.
Zvonimir červenko:
Jedino da Markača zadužimo za to.
Mladen Markač:
… i optužimo ih da su nas napali diverzantski da imaju namjeru ići prema Maslenici, da imaju namjeru ići preko Velebita na prometnicu od Karlobaga prema Starigradu, žele to presjeći i zato smo morali intervenirati.
Davor Domazet:
Mislim da bi bilo najbolje – na sljedeći način: da zrakoplovnu Udbinu – oni koriste, napravimo jednu eksploziju da su zrakoplovstvom udarili i tako maskiramo sve naše pravce, a nama se otvara…
Predsjednik:
I ovdje da vrše protunapad na Grahovo, naši su odbacili i idu naprijed.
Treba isto tako gore na sjeveru u odnosu na Kostajnicu…
Vladimir Zagorec:
Mi bi njima predsjedniče, morali otvoriti džep, ali oni kad počnu bježati oni će morati negdje bježati, prema Kninu neće, prema Kostajnici, moramo otvoriti negdje džep gdje će oni pobjeći – Dvor na Uni.
Ante Gotovina:
Bio im je patrijarh, održao je molitvu, liturgiju Dvor na Uni i išao je u Knin – promijenio je – trebao je ići na Banovinu, ali je promijenio, otišao je u Knin.
Predsjednik:
Je li istina da je Arkan s njime?
Ante Gotovina:
Da, oni ga čuvaju gospodine predsjedniče.
Zvonimir červenko:
Ja bih molio predsjednika da preciziramo ako oni počnu granatirati Osijek, da li tamo što učiniti gospodine predsjedniče?
Predsjednik:
Ponovno ponavljam, ne smijemo se dati isprovocirati da mi damo povoda Jugoslaviji da stupi u rat, razumijete?
Vladimir Zagorec:
To bi bio povod da mi dolje krenemo.
Predjednik:
Mi nismo kadri, bilo bi glupo da idemo istovremeno na istočnu Slavoniju i na Baranju, tu bismo izgubili podršku onih prijatelja koji nas podržavaju suzdržano. Ako tuku Osijek, oni će se iskompromitirati politički pred svijetom, a što bismo mi mogli tući, neko selo?
Zvonimir červenko:
Nemamo adekvatnog cilja.
Ante Gotovina:
Jedino Beli Manastir, ništa više. ni približno drugo.
Predsjednik:
To jedino ako možemo udariti po nekoj bateriji, ne ništa drugo.
Gospodo, znate ta odluka da idemo ima i svoje političke i gospodarske financijske i druge strane. Znači, ona ns košta izravno, a mobilizacija i sve to skupa, neizravno, a što također izravno, vjerojatno da neće samo biti povećanja turizma negoli će i ovi koji su tu otići. Ali, to je razlog da ne možemo čeprkati. Znači, idemo da onda riješimo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljedeće godine ćemo imati Hrvatsku i turizam, a isto tak oslobađamo snage da krojimo granice Hrvatske u Bosni, razgraničenje. Prema tome, to što sada odluke koje donosimo i provedba tih odluka je od golemog povijesnog značenja.
Zvonimir červenko:
Još jednu stvar gospodine predsjedniče, ako dozvolite, ja bih volio da gospodin Zagorec ovdje jasno kaže da li on u stanju logistički podržati nas sa svim sredstvima koje mi tražimo. Ja znam koliko čega imamo, ali to je jako bitno.
Vladimir Zagorec:
Logistički mi možemo podržati jedan dio – popis imaš – međutim, utrošak streljiva koji je bio na Glamoču i Bosanskom Grahovu je relativno velik. Mene sada samo zanima i ja molim sve zapovjednike da se obrati pažnja na utrošeno streljivo u ovim operacijama. Mi u pričuvi imamo za nekih 5 dana, međutim, treba obratiti pažnju na topništvo, recimo koristi se 100 mm za tenkove, T-55, puno više nego 130 ili 122 za topove.
Ante Gotovina:
Da, ova je operacija bila najviše izražena tenkovska borba.
Vladimir Zagorec:
Da, tu se tenk možda koristio više kao top, jer ovog streljiva topničkog ima.
Ante Gotovina:
Jer to je tako brdovito zemljište, da topovi 130 i 122, raketnim sustavom dolazi manje do izražaja jer nisu to visoravni nego više tenkovska borba, znači brz prodor.
Vladimir Zagorec:
Za par dana je 3,4 tisuće granata, 100 mm ispucano.
Predsjednik:
Gospodo, ja sam pred svima vama, a posebno pred nekim tu generalima govorio da u čitavom tom svom ratu zaista trošimo streljiva kao da smo Rusi ili Amerikanci. Prema tome, tu se više služiti sa manjim jedinicama, diverzantskim djelovanjem i sa iznenadnošću, udarom manjih snaga, pješačkih, pa i ovim helikopterskim, odnosno vrtoletnim, desantima tamo gdje se ne očekuje, ali se može postići daleko veći učinak negoli – jasno je, a kad bismo imali dovoljno onda bi i ja bio za to da najprije sve uništimo sa granatiranjem, pa da onda krenemo.
Vladimir Zagorec:
Gospodine predsjedniče, ja garantiram da ćemo imati sve, odnosno imamo opskrbljeno sve, samo još jednom molim sve da smanje, da se ide puno realnije. Nepopularno je, ja baš ne dajem sve prema zahtjevima, a jer ako se da onda se i potroši, znači, idem onako…
Predsjednik:
Ali poveži međusobno i prosudba da tamo gdje treba dati, treba dati, a svi vi, znači, ne razbacivati nego štediti. Što se nas tiče i sada Granić ide na sastanak sa Velajatijem itd, pokušati ćemo isto tako to riješiti.
Davor Domazet:
Gospodin ministar zna taj prostor i tu su bunkeri bili tako utvrđeni da smo mi slali pješadiju, a išli smo frontalno tenkovskim udarom, imali bismo stotine mrtvih…
Ante Gotovina:
Avione spuštamo, što naše, što muslimanske, uzimamo, međutim, ja bih vas molio, od onog sastanka, mi nismo dobili ni jednog centra. Sve ovo u zadnjih šest mjeseci, ministar jako dobro zna, išlo na riječ, od onih raketa S-300 pa nadalje.
Predsjednik:
Kašpar dati ćeš mi predsjednika Vlade kad završimo razgovor.
Ante Gotovina:
Ja sam vam zadnji puta rekao dug je 70 milijuna dolara bio zadnji puta, sada je već malo veći. Nije problem, ali barem nešto da damo.
Predsjednik:
Jasan je problem.
(Upadica: Drugih problema neće biti)
Još malo u smislu promidžbe. Dajte ova dva dana – mislim da bi trebalo ići ovako – afimirati našu pobjedu, mislim da u promidžbenom smislu nismo dovoljno dobro iskoristili, čuo sam, znači, govorilo se o 200, 250 mrtvih, to je ponovio i ovaj Šorić, a Ante Gotovina mi kaže da su imali 317, prema tome, dajte radi podizanja morala u redovima Knina, javite i objavite to, 300, 350, pokažite ta tri tenka koja ste zarobili i koja su u uporabi.
Davor Domazet:
Sama grahovačka brigada priznaje 400 van stroja, sada što mrtvih i što ranjenih…
(Upadica: I topnički divizion zarobljenih)
Predsjednik:
To treba kazati.
Davor Domazet:
Mi smo ekipirali treću brigadu HVO sa topništvom koje je zarobljeno.
Predsjednik:
To dajte radi poboljšanja klime u našim redovima, a razumije se i njihovim, i u svjet. Gledajte, taj svijet, čak i naši prijatelji, oni su sve to – naših akcija, robovali nekoj ideji da su Srbi toliko nadmoćni da smo mi bespomoćni i od Maslenice pa nadalje, otkaza UNPROFOR-a, stalno su me upozoravali doživjeti ćete poraz itd. Sada smo ih malo uvjerili, ali dajte te podatke – tenkove, te topničke baterije, gubici, znači, od danas, sutra, prekostura stlano to ponavljati na televiziji, na radiju i ovo da oni napadaju, da pokušavaju to napadima, da je ovo samo manevar njihovo izvlačenje, da nisu napustili područja koja su osvojili u Bihaću itd.
Dr. Miroslav Tuđman:
Da li ovdje da se na radiju prenosi poruka koji su im putevi otvoreni za izvlačenje?
Predsjednik:
Da, to bi trebalo reći – ne da su im otvoreni, negoli da je opaženo da se civili izvlače tim i tim putevima.
Dr. Miroslav Tuđman:
Da li to možemo negdje na početku akcije reći. Da li možemo objaviti da im se da do znanja da se tu izvlače civilima?
Predsjednik:
Da, reći da polaze sa civilnim automobilima, kolima itd.
Dr. Miroslav Tuđman:
Ali ćeš zatvoriti neke putove, pa da im kažeš u kom smjeru da ide da imamo što manje poslova.
Predsjednik:
Gdje je taj prijelaz?
(Dr. M. Tuđman: Kod Srba.)
Dr. Miroslav Tuđman:
Evo, ovdje na auto-karti je još lakše vidjeti. To je Kulen Vakuf, Srb, dobro sam rekao.
Predsjednik:
Ima dalje put?
Ante Gotovina:
Ima, iziđe na Bosanski Petrovac, prema Drvaru, ovdje, vidite.
Dr. Miroslav Tuđman:
Treba reći da nije moguće proći sa tenkovima i topovima.
Predsjednik:
Ima li nešto načelno još razjasniti?
Gojko Šušak:
Imam ja pitanje. Gotovina-Markač, vremenski koliko do spajanja vas dvojice?
Ante Gotovina:
Poslije mene je potrebno četiri dana sa dvije strane.
Mladen Markač:
8 do 9 dana sve skupa, ako general Gotovina ima četiri dana rada, znači da se spusti, da napravi ovu operaciju, mi smo predvidjeli 4 dana da bi došli ispred Gračaca.
Predsjednik:
To nije osam dana, nego treba istovremeno poći, pa znači za četiri dana.
Mladen Markač:
Pitanje je kilometraže gospodine predsjedniče: Mi sve radimo na nogu, pješaštvo je na cesti, nema komunikacije.
(Predsjednik: Kolika je to kilometraža)
18 km od sadašnjeg položaja do Gračaca.
Predsjednik:
Ne trebate za 18 km četiri dana.
Mladen Markač:
To je konfiguracija tla, to se ide pješice. Do granice ima isto toliko.
Ante Gotovina:
Mi smo skratili s ove strane, i ja sam točno na 20 km od Otrića.
Gojko Šušak:
Da li se ti srećeš s njim u Gračacu?
Ante Gotovina:
Ne, u Otriću.
Gojko Šušak:
Zato pitam.
Ante Gotovina:
Ali ne treba on mene dočekati u Otriću. Kad sam izbio u Otrić ja sam prekinuo komunikaciju fizički. Ja neovisno o tome radim. Kada on prekine, prekinuo je sve komunikacije, nema više ništa, a mi smo izbili u Gračac, ušli smo u Gračac. Ne treba se spajati. Ovo je Otrić, on u Gračac i stvar je riješena, to je cilj operacije. Oni ne trebaju ići unutra u ovaj prostor, tako da se operacija odvija…
Predsjednik:
Ti izbijaš na Otrić i ovdje se spuštaš na lijvoj strani i vidiš kakva je situacija u Kninu, pomoć razaranjem jednog dijela i po mogućnosti ući.
Mladen Markač:
Gospodine predsjedniče, čim mi osvojimo čelavac kao centar veze i praktički mozak tog dijela oni su gotovi sa sistemom veza i praktično to će biti totalno rasulo.
Zvonimir červenko:
Gospodine predsjedniče, ja bih molio – Domazet, dajte mi objasnite kako će se ovi centri veze, kojim redom, kojim fazama?
Davor Domazet:
U prvom udaru, to bi bio početak operacije, ide se na zapovjedno mjesto 18. brigade u Buniću što stvara uvjete… njihovog sustava i omogućava snagama – izbije se na Ljubovo i stavi pod nadzor.
I drugo, u istom tom udaru čelavac, čelavac idemo s razloga što mu ostavimo samo dio veza između Knina i preko Petrove gore da ih mi slušamo, to zrakoplovom idemo.
(Upadica: Misliš sa Plomina kad govoriš o Kninu?)
Iz Plomina na Plješivicu i ostavljamo da mi slušamo to sa operativno strateške veze, a uništavanje čelavca, skidamo mu sve operativne i taktičke veze na prostoru VII. i XV. korpusa. Nakon toga kada krene operacija sjevernog dijela, idemo na Petrovu goru, ostavljamo Zrinsku goru isto tako da samo taj jedan dio veza slušamo i na kraju završava se sa Zrinskom gorom.
Predsjednik:
Što je sa tim njihovim pokretnim s kojima mogu eventualno – rampama…
(Upadica: Mislite na protuzračne…)
Predsjednik:
Zemlja-zemlja.
Ante Gotovina:
Oni ne mogu, imaju uređen položaj u Maji (?) i normalno sa Arkanom mogu sa prostora – znamo te pozicije, tako da ćemo to topništvom pokušati neutralizirati a ako osjetimo u eletkroničkom izviđanju da se oni nalaze u pokretu, onda ćemo zrakoplovstvom ići izravno na njih.
Predsjednik:
To mislim, da ne zaboravite.
Ante Gotovina:
Ne, to smo planirali.
Predsjednik:
U čitavoj ovoj operaciji, slušajte, gdje moramo ići na prekidanje veza između njih i zauzimanje ključnih položaja jako bi rado vidio neki vrtoletni desant na nekakve takve točke koje su važne, a gdje nemaju velike snage. Nisam čuo ni jedan, imate li?
Ante Gotovina:
Imamo po planu, jer ako gledate ovu kartu ovdje, vi ne možete probijati nego tek drugi dan oklop, znači poslije 24 prva sata ne možete, tu inžinjerija radi, ali ubacivanje grupa sa helikopterskim desantom, sa prizemljenjem mi zauzimamo ove glavne vrhove i tu im omogućavamo prodor inženjerije i iza inžnjerije protuoklopne snage. Ja imam tu samo 24 sata da probijem put i da spojim ta dva puta – da izbijem direktno sa cestom na Otrić. Znači, prvih 24 sata služimo se samo pješadijom, topničkim udarom i desantiranjem u prostorima. Tu na ovoj karti to možete vidjeti, to je ovaj greben. Poslije kada smo oslobodili snage onda možemo i desantirati unutar Ravnih Kotara, kada smo izbili na Otrić sa ostalim snagama se približimo njemu južnije.
Predsjednik:
Možda se spustiš na kninsku tvrđavu da zaštitiš UNCRO tamo.
Dr. Miroslav Tuđman:
Nema toliko helikoptera.
Predsjednik:
Što više smjelosti razumijete, to više uspjeha.
Dr. Miroslav Tuđman:
Onda može 20 ljudi stati u helikopter.
Ante Gotovina:
Imamo Herkulesa u Šepurinama.
Dr. Miroslav Tuđman:
Ja da ti dodam Cesnu kao vodiča.
Predsjednik:
Dajte jasno ovih dva dana pregrupirajte ali i odmorite vojsku dan prije toga.
Gojko Šušak:
Gospodine predsjedniče, mi smo sagledali što bi mi napravili, a sada ostaje ono što ako?
Prvo, što ako oni bombardiraju Osijek i Vinkovce, a počinju izbjeglice kretati prema Zagrebu. Znači treba stožer Vlade postojati koji će taj prihvat organizirati. To moramo unaprijed vidjeti.
Predsjednik:
Sazovi sa predsjednikom Vlade znači jedan uži stožer sa to. Sa vojnog gledišta zadaća samo udar po njihovim bitnicima.
Gojko Šušak:
To znamo, ali govorim ako oni počnu granatiranje, mi ćemo imati i do sto tisuća možda izbjeglica. Panika se može stvoriti, oni ga mogu tako granatirati da stampedo nastane preko noći. Sada, kako se tu postaviti, tu moramo biti mi organizirani da ne izazovemo mi paniku ovdje, onda su oni napravili protuefekat. To je jedno.
Predsjednik:
I zaustaviti ih na području đakovića, ne dopustiti da idu dalje.
Gojko Šušak:
Drugo, mi moramo dati zapovjednicima jasno na terenu gospodine predsjedniče što ako UNCRO počne djelovati, to nije isključeno. Ja sam sinoć, Kanađani, onako kako se ponašaju to bi mogli učiniti. Bit će takvih stvari. Mi moramo dati čiste naputke njima. To je jedno.
Drugo, ja sam mislio predsjedniče, to je jedan stožer. Drugi stožer je odnos sa UNCROM netko tk oje stalna kontakt osoba, a uvezi je s nama i da s njima to rješava, da dobijemo naputke, jer će se stvari odvijati prebrzo da bi se onda mogli tražiti okolo i sazivati. To je drugi problem koji se meni pojavljuje.
I treće, gospodine predsjedniče, ja nisam siguran, Ante ti si rekao da ova akcija ide u redu, s time da dobiju dvije brigade od Armije BiH da krenu prema gore.
Ante Gotovina:
Bilo bi dobro kada bi…
Gojko Šušak:
To je nerealno za očekivati, kada bi imali, nećeš ih dobiti za dva dana, mogao bih ih dobiti za dva tjedna i to što bi dobio. To je jedno.
Drugo, njihovo vozilo prema Kulen Vakufu, nije realno da će oni to napraviti, jer bi onda Abdić koristio priliku i on može malo osloboditi toliko da provocira, ali ništa drugo da napravi.
Predsjednik:
Abdiću treba prenijeti moju poruku, ne da samo sotane neutralan, nego li da surađuje sa hrvatskim snagama.
Gojko Šušak:
Ali ne zapovijeda Abdić jedinicama, nego Srbi predsjedniče. I onda dok Abdić te probleme riješi…
Predsjednik:
Neka se Abdić znači tih Srba rješava.
Ante Gotovina:
Gospodine predsjedniče, četiri dana, znači dva dana poslije početka operacije, dvije brigade muslimanske mi smo uvijek dobili ako bude tako.
Gojko Šušak:
čekaj malo, ne idemo mi u akciju Ante ako, to ako, je dobro došlo, ali mi moramo znati točno što smo u stanju napraviti.
Ante Gotovina:
Vi ste primijetili da ja strelicu nisam ni stavio prema Kulen Vakufu, nego sam reka oda bi to bio moj zahtjev.
Gojko Šušak:
čekam lao, ali znači li to da oni mogu tebe vezati protunapadom tako da ti ne možeš ići u napad.
Ante Gotovina:
Ne, nego ću morati osloboditi jedan dio snaga za bočnu zaštitu.
Predsjednik:
Ne mogu vezati, ne mogu, nemaju oni te snage da vežu sve snage, to je sasvim sigurno. Pitanje je, ukoliko može on ofenzivno djelovati prema zapadu, ovisno o tome da li ćeš dobiti, ali to moraš s manjim snagama riješiti.
Ante Gotovina:
Bilo bi idealno kada bi 4. korpus krenuo prema Kulen Vakufu i kada bismo dvije brigade uputili u pravcu Kulen Vakufa, to bi bilo idealno.
Dr. Miroslav Tuđman:
Tu treba računati ako se ovo pomiče za dva dana, znači ovi će onda imati jedno četiri, pet dana od završetka operacije, imat će vremena da prebace ove snage i tamo češ trpiti napad. To im je jedina šansa da oslabe pritisak na Knin.
Prema tome, trebat će utvrditi, tu će biti pritisak i treba s time računati.
Gojko Šušak:
Treće, predsjedniče, samo da još završim. Možemo li mi imati vašu suglasnost, ali s time da onda idemo i u rizike ako izgubimo. Ja mislim da bi to psihološki imalo efekat na njih da mi, nakon prvog dana operacije po Benkovcu, Obrovcu riskiramo baciti letke s nečim što bi moglo i nastradati, ali da znademo onda unaprijed da je to nešto što smo riskirali, ali ih pozvati u vaše ime, kakav god letak napraviti, nakon prvog dana operacije, u njemu kazati putove kojima se mogu izvlačiti, napraviti tako da izazove ovakva pomutnja kakva je još duplo veća. Ali onda treba riskirati, i naći ljude, a ja vjerujem da ih ima koji će riskirati to napraviti.
Predsjednik:
Jedan letak ovako, znači opće rasulo, pobjeda Hrvatske vojske uz podršku svijeta itd. Srbi vi se već povlačite preko itd., a mi vas pozivamo da se ne trebate povlačiti, mi vam jamčimo… Znači, na taj način im dati put, a jamčiti tobože građanska prava itd.
Dr. Miroslav Tuđman:
Ako mogu reći, ovo se pokazuje ipak da oni slušaju više radio i televiziju nego letke. Bolje je ići preko radija i televizije…
Predsjednik: Preko radija i televizije, ali i s letkom.
Gojko Šušak:
Ići s letkom, ali ga baciti među njih. Sam njegov osjećaj da si ti uspio, biti nad njime, baciti mu ga, to je nešto izazvalo.
Predsjednik:
Slažem se, to isto tako dokazuje našu snagu. Dobro, ići ćemo s time.
Gojko Šušak:
Još jedno gospodine predsjedniče, u tom slučaju mi bi trebali ili nekoga od vašeg ureda, da ovaj stožer ponovno da uspostavimo za promidžbu. Mi smo taj stožer uspostavili u Posušju, ali sada se to vraća u Zagreb dana, trebamo nekoga iz vašeg ureda koji će biti kontakt osoba. Je li Rajakovićka, ona treba biti u Zagrebu na licu mjesta, da to funkcionira kao i zadnji puta.
Predsjednik:
To je sada ovo pitanje, ovo što si kazao i za UNCRO, to znači Šarinića. Što se mene tiče, da li je sigurnije koordinirati, upravljati iz Brijuna ili iz Zagreba.
Gojko Šušak:
Psihološki bi bilo jako loše da koordinirate odavde predsjedniče zbog puka. To bi bila pozicija, mnogi bi to iskoristili na jedan način, znaš vojska, gine, a vi… u tom kontekstu je tako.
S druge strane opet, znajući vašu neopreznost, možda je bolje stajati ovdje nego u Zagrebu. To možemo dogovoriti, ali iz Zagreba da koordinirate akcijom. Mislim da je to bolje.
Predsjednik:
Apsolutno politički to je bolje.
Gojko Šušak:
To je jedno, drugo bit će i ambasadora predsjedniče, Galbraith i svi koji će biti tamo…
Predsjednik:
Oni će dignuti rep.
Gojko Šušak:
Oni su svoje obavili, oni će ostati. Kada to sve uzmemo u obzir gospodine predsjedniče moja prosudba je da prije petka mi ne možemo krenuti.
Zvonimir červenko:
Gospodine predsjedniče, ja se ponovno vraćam na ono da mi iz postojećih naših planova koji su razrađeni, koji su jasni, pripreme su izvršene, da kao za cilj, prva faza toga plana i onda u toj fazi da se vidi što dalje.
Predsjednik:
Ništa, što dalje.
Gojko Šušak:
Nema prve faze, nego idemo.
Zvonimir červenko:
Idemo do kraja, molim, to će biti ona prekretnica.
Gojko Šušak:
Ako psihološki ideš s pravom fazom, onda staneš…
Zvonimir červenko:
Ne, nećemo zaustavljati, niste me razumjeli gospodine ministre.
Gojko Šušak:
Predsjedniče, ja isto predlažem koliko je kod Markač sposoban njih nagovoriti na provokacije, njega oni po Velebitu mogu negdje gađati, to nam neće biti neko pokriće. Norac skupa s njime bi trebao isprovocirati da možda i po Gospiću ili nečemu lupnu dvije granate. Mislim, treba po naseljenom mjestu, tamo gdje je Markač to je pod Velebitom, mogu lupati cijeli dan.
Svi su unutra, i Norac je unutra, i Markač je unutra.
Predsjednik:
Ne mora ulaziti…
Gojko Šušak:
Ali on isto ima pravac, nisu oni ludi predsjedniče, tehnika je otišla daleko. UNPROFOR snima pravac ne znamo da li će ih pustiti.
Predsjednik:
Dobro, neka on snima, kada mi završimo u četiri, pet dana.
Gojko Šušak:
Dobro, ali zašto bi, kada imamo pravi način izvođenja toga.
Norac:
… izvršiti sa minobacačem ili tijekom noći ili tijekom dana taj prostor, paliti nekoliko projektila.
Gojko Šušak:
I zadnje gospodine predsjedniče, ako bi bio Šarinić, koji već je u kontaktu sa ovim glavnim zapovjednikom tu, oni bi ipak na svojoj razini svaki trebali uspostaviti neki kontakt da kažu ovima koliko vremena treba unapirjed da to daju.
Mladen Markač:
… nisu na vrijeme oni htjeli dati, ovaj puta bi im trebalo dati samo sat vremena, samo da se sakriju.
Gojko Šušak:
Jer, tamo smo imali razumijevanja, tamo je bio Argentinac, ja sam mu dao dva, aon je reagirao za jedan. Tako bih ja i ovdje predsjedniče da dademo, da Hrvoje da ili tko vće je ovome glavnome dva, a oni daju jedan.
Predsjednik:
Onda ćemo gospodo ovako, u četvrtak ću ja doći u Zagreb, reći ću i Šariniću, bit ćemo u Zagrebu, pregovori će se voditi u Ženevi u četvrtak, a vi dotle sve pripremite. Odnosno noćas samo možete javiti, a onda sutra ili prekosutra…
(Upadica: Provokacije sutra i prekosutra)
Da.
Gojko Šušak:
I za petak, ja mislim da bi Gotovina toga trebao biti nasvjesniji, da i Gardijski zdrug i svi oni koji trebaju ići, svi su oni na odmoru već.
Predsjednik:
Što da li?
Gojko Šušak:
Puštati ih kući, mislim da ne. Možemo ih dva dana smjestiti da se odmore, to nije problem.
Miljenko Crnjac:
Ja imam prijedlog za drugi dan predsjedniče, ne znamo kada će biti akcija, ali da zapojednici Zbornog područja dođu u Glavni stožer da dogovorimo akciju po vremenu i u prostoru. To bi morali dogovoriti i da mi to znademo.
Predsjednik:
čekajte, danas je ponedjeljak, a vi se nađite u srijedu.
Mladen Markač:
To ćemo mi organizirati
Predsjednik:
Ali u srijedu, to se možete sada odmah dogovoriti, u srijedu u Glavnom stožeru i u koliko sati.
Gojko Šušak:
Imaju veze, ne moraju se sada dogovoriti.
Predsjednik:
Bolje je sada to dogovoriti, nego po vezama.
Zvonimir červenko:
Gospodine predsjedniče, mi imamo operativni tim koji zna što radi. Prema tome, Crnjac, mi bismo vas pozvali i bez da ste ovo sada rekli.
Predsjednik:
Znam, ali je dobro da se nađete ponovno zajedno radi osobnog usklađivanja. Kinkel obećava da će nas Njemačka podržavati, ali da ih obavijestimo unaprijed o tome.
Bit će problem glavni sa tim UNCRO-vcima, sa japanskim bubama. Njihov je prijedlog, Akashi je raspravljao s njima pet sati, da bi onda podnio prijedloge da će oni UNCRO stati prema Bihaću da nas spriječi i da će staviti promatrače na Dinaru.
Gojko Šušak:
Ali oni se uvrede predsjedniče, on govori na grnaice Bihaća i srpske krajine, nema Hrvatske u sporazumu. Ja u Ženevu išao ne bih.
Predsjednik:
čekaj, idem u Ženevu zato da prikrijem ovo, a ne da tamo razgovaram. Neću poslati ministra, nego ću poslati pomoćnika ministra unutarnjih poslova. To je u četvrtak. Prema tome, da prikrijem ovo što spremamo za dan poslije. Tako da mi suzbijemo bilo kakv argument u tom i takvom svijetu da mi nismo željeli razgovarati, nego smo željeli samo ono što…
Znači, poduzet će Rusi u Ujedinjenim narodima sve moguće da se utječe na Zagreb da se Zagreb suzdrži. Da hrvatska ofenziva, prije svega da hrvatski Srbi odustanu od ofenzive na Bihać. Rusi su isto protiv akcije bosanskih Srba, da bi to kompliciralo i vodilo ne samo diplomatskom nego i…
Znači, vi se sastajete u srijedu, kada, u koliko sati?
Zvonimir červenko:
To ćemo razriješiti.
Predsjednik:
Kada ćete, dogovorite se sada.
Zvonimir červenko:
Gospodine predsjedniče vidimo koje probleme imamo, ja njih lako o tome obavijestim gospodine predsjedniče. Mi se sastajemo gotovo svaki dan.
Predsjednik:
Druga je stvar vi u Stožeru, ali sa zapovjednicima da se sastanete.
Zvonimir červenko:
Dobro, znači u srijedu u 16.00 sati.
Predsjednik:
Znači u duhu ovoga što smo sada razgovarali, načelno usuglasiti se na tome. Kažem da je bolje da se sada dogovorite.
(Upadica: Srijeda, 10 sati ujutro).
Svak vi za sebe napravite programe, u Stožeru cjelovite ujednačiti, i onda, ne samo po danima, nego po satima usuglasite kako će stvari ići.
Pola sata ćete ostati na ručku i onda možete otići.
(Završeno u 12.40 sati)
