TE(N)KOVINE BRATSTVA I JEDINSTVA
MODERNIZACIJA M-84 OTVARA MOGUćNOSTI ZA NOVE NARUDŽBE
Hrvatska i Srbija zajedno grade tenkove za Kuvajt
SVI ZA JEDNU GUSJENICU
Modernizacija 149 kuvajtskih tenkova M-84 AB, vrijedna 200 milijuna eura, mogla bi „đuri đakoviću“ i Hrvatskoj donijeti mogućnost gradnje novih tenkova. Srbi su ozbiljno zainteresirani za taj posao i suradnju s „đakovićem“
Skora modernizacija tenkova M-84 AB Kuvajtske vojske, koji su kao izvozni vojni hit nekadašnje Jugoslavije početkom devedesetih godina prodani Kuvajtu, postala je zamamni financijski kolač za Hrvatsku, ali i za srpsku vojnu industriju.
Kuvajt već tijekom ove godine namjerava potpisati unosan ugovor za održavanje i modernizaciju svih 149 tenkova M-84 AB koliko ih se nalazi u sastavu njihove vojske, a koji su proizvedeni u „đuri đakoviću“. Ako ugovor bude realiziran, mogao bi Hrvatskoj donijeti više od 200 milijuna eura zarade, a sama modernizacija mogla bi prerasti i u narudžbu za gradnju novih tenkova.
Velika konkurencija
Da u „đuri đakoviću – Specijalna vozila“ vrlo ozbiljno računaju na povratak na nekadašnje pozicije tržišta Perzijskog zaljeva, potvrdio nam je i Bartol Jerković, direktor tvrtke, navodeći kako su aktivnosti prema tom tržištu već pokrenute.
— Zajedno s agencijom „RH Alan“ pokrenuli smo aktivnosti na inozemnom tržištu vezane uz modernizaciju tenkova M-84 i T-72. Jedan od naših izravnih ciljeva je održavanje i modernizacija tenkova u Kuvajtu za koje je najavljena potreba i gdje postoji međunarodna konkurencija. Kao originalni isporučitelj tih tenkova imamo realne šanse u tom natjecanju — kazao nam je direktor Jerković, istaknuvši kako Hrvatska može ponuditi cjeloviti paket održavanja i „westernizacije“ kuvajtskih tenkova.
Iako su lobisti srpske tvrtke za prodaju naoružanja „Jugoimport – SDPR“ prije nekoliko godina uspjeli isposlovati obnovu starih ugovora s Kuvajtom i dogovoriti remonte nekih dijelova tenka, Srbija također od kuvajtskog tržišta – nikako ne odustaje.
U intervjuu za jedan srpski dnevni list, Stevan Nikčević, generalni direktor tvrke „Jugoimport – SDPR“, najavio je suradnju s „đurom đakovićem“ i tvrtkama s područja bivše Jugoslavije koje su sudjelovale u prozvodnji tenka.
Obostrani interes— Tenk M-84 je bio jedan od najvećih izvoznih uspjeha naše vojne industrije. Zato je i jedinstven interes nekadašnjih proizvođača da se ponovno sklopi ugovor. Postoji interes tvrtki iz Hrvatske da se radi zajedno i takav bi se ugovor apsolutno mogao realizirati — kazao je Stevan Nikčević.
Ni u „đuri đakoviću“, kao nekadašnjem nositelju proizvodnje tenka, ne isključuju mogućnost velike poslovne suradnje sa srpskim partnerima.
— Trenutačne suradnje s „Jugoimportom“ nema, no poticaj budućoj suradnji mogu biti novi projekti utemeljeni na obostranom interesu — poručio je direktor Bartol Jerković.
Za kraj spomenimo kako je slavonskobrodski vojni div ključna karika u sklapanju velikog budućeg deala, jer je, kako doznajemo, cjelovita dokumentacija o proizvodnji tenka u njihovu vlasništvu.
Jugoimport: Osuđeni smo na suradnju s hrvatskom stranom
Iza čvrsto zatvorenih vrata srpskog „Jugoimporta“, za novinare uobičajeno nepristupačne ustanove, uspjeli smo pronaći anonimnog sugovornika, nekadašnjeg inženjera koji je doktorirao na tenku M-84.
— Ni jedna od država bivše Jugoslavije nije sposobna samostalno sudjelovati u tom velikom projektu. Srbija je prije tri godine napravila tenk na bazi M-84 s kojim smo obavili testiranje u kuvajtskoj pustinji. Ali taj je tenk sastavljen uglavnom od dijelova uvezenih iz Rusije i Bjelorusije, ali to nije isplatljivo. Ni vaš „đuro đaković“ ne može samostalno proizvoditi tenkove jer dijelove mora uvoziti. Ako dođe do sklapanja ugovora, u tom bi poslu mogle sudjelovati brojne naše tvrtke poput „Zastave“ iz Kragujevca, „Remontni zavod“ iz čačka, ali i crnogorski „Aluminjski kombinat“ iz Podgorice – kaže naš sugovornik.
Ubojita ’Pustinjska lisica’
Zbog vrhunskih borbenih sposobnosti u pustinji, M-84 je u kuvajtskoj vojsci stekao naziv „pustinjska lisica“. Uz kalibar topa od 125 mm, velike vatrene moći, odlikuje ga pokretljivost, velika brzina prodora te vrlo jednostavno održavanje. Vojni ga stručnjaci, stoga, s razlogom, smatraju idealnim ratnim strojem za pustinjske uvjete.
