Ništa tako tačno ne pokazuje provincijalnost neke metropole kao odnos elite prema provinciji. I ništa tačnije ne denuncira lažni kosmopolitizam kao odnos prema svemu što je lokalno, maleno, siromašno i skrajnuto. Eto, recimo, iz zagrebačke je perspektive skrajnuto i lokalno Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Kramarić iz Nove Gradiške. U njemu već 28 godina plešu, sviraju i pjevaju, te njeguju folklornu baštinu užeg zavičaja i cijele domovine. Nekada se, pogotovu u muzičkom i folklornim smislu, domovinom smatrala cijela Jugoslavija. Nakon 1990. domovina se svela na Hrvatsku, što je znatno osiromašilo glazbeno-kulturnu raznolikost svakoga kulturno-umjetničkog društva, pa i onoga u Novoj Gradiški. Međutim u Kramariću su i 2007. nastavili plesati narodne plesove iz Vranja, pravdajući tu činjenicu time da u Novoj Gradiški, a onda i u cijeloj domovini Hrvatskoj, postoje i nacionalne manjine, čiji folklor također treba čuvati i uzgajati. Dakle, u Kramariću se vranjanski plesovi plešu iz evidentno kosmopolitskih razloga, onih razloga kojima se ponosi hrvatska metropola i na koje se u svome djelovanju ovih dana pozivaju sve, a osobito lijevo-liberalne hrvatske stranke.
• Zbog narodnog plesa iz Vranja kramarićevce je javno izvrijeđala Vesna Kolić – Klikić, gradska vijećnica i dužnosnica Hrvatske narodne stranke. NJezine uvrede bile su obojene netrpeljivošću i mržnjom prema Srbima, a od gradskih je vlasti zahtijevala da prestanu podupirati HKUD Kramarić. Implicirala je kako vranjanski plesovi vrijeđaju sjećanje na žrtve Domovinskog rata. članovi društva odgovorili su gospođi Kolić – Klikić da u tim plesovima nema ničeg uvredljivog, te da u Hrvatskoj postoje i nacionalne manjine, čiji pripadnici također plešu i sviraju i u Kramariću. Napisali su to u pismu upućenom javnosti, koje je, za divno čudo, uspjelo biti objavljeno u jednom prijestolničkom listu. Samo čudom se može dogoditi da se u metropoli čuje išta o kulturnome životu provincije, piše poznati književnik Milenko Jergović u svojoj kolumni „Sumnjivo lice“.
• Ni Vesna Pusić, ni Radimir čačić, ni stranačka kulturna prvosvećenica Andrea Zlatar nisu reagovali na novogradiški slučaj, niti će to vjerojatno učiniti, osim što bi se, možda, moglo dogoditi da povedu istragu kako je moguće da su, makar i u tom jednom metropolskom listu, objavili pismo HKUD-a Kramarić. A da se, primjerice, dogodilo da je vranjanski ples neko pokušao zabraniti u Zagrebu, ili da je neki Bandićev kamarad bubnuo kako Bora Stanković i „Nečista krv“ vrijeđaju uspomenu na žrtve Domovinskog rata, zbog čega bi trebalo prestati s financiranjem svih knjižara koje dotičnoga Stankovića još nisu bacile u kontejner, profesorke Pusić i Zlatar hitro bi reagovale u obranu kosmopolitizma i lijevo-liberalnih društvenih vrijednosti. Zašto liberalna demokratija važi u Staroj Vlaškoj, a ne važi u Novoj Gradiški?… Tamo do granice u Donjoj Dubravi neka vlada kosmopolitizam, a dalje neka odlučuju lokalne stranačke toljage…