Crnogorska emigracija je najbrojnija u svijetu u odnosu na broj stanovnika u matičnoj državi. Crna Gora ne prepoznaje potencijal kod ljudi koji žive vani, a od kojih može imati ogromnu korist, kazao je u razgovoru za CdM Dušan Madžarović, jedan od najpoznatijih crnogorskih biznismena u Argentini.
Crnogorska dijaspora u Argentini je stara otprilike sto godina. Prvi Crnogorci su kročili na tlo ove južnoameričke zemlje oko 1900. godine, a od odlaska kralja Nikole 1916. godine iseljavanje je postalo intezivnije.
Danas u Argentini živi preko 50 hiljada Crnogoraca od kojih je najviše, njih 15 do 20 hiljada u provinciji ćako na sjeveru zemlje.
Stopama svog djeda Mila Madžarovića, koji je došao u Argentinu 1923. godine krenuo je prije dvadeset godina i Dušan Madžarović.
On u svom posjedu ima trideset hiljada rala zemlje, razne posjede u Sloveniji, plantaže kivija u Zeti.
Dušan skoro svakog ljeta, koliko mu obaveze dozvoljavaju, dolazi u Crnu Goru i svoje rodno selo Berislavce u Zeti.
Osnivač je društva Kralj Nikola, a na njegov prijedlog Crna Gora je za počasnog konzula imenovala Draga Mićunovića. Za drugog konzula je izabran Huan Karlos Laković, ugledni inžinjer iz Buenos Ajresa.
Za CdM Madžarović priča o Crnogorcima u Argentini, problemima koje postoje između dijaspore i matične zemlje.
Uglavnom se može govoriti o dvije vrste iseljenika – političkim i ekonomskim. Sve ono što je vezano do 1916. godine možemo nazvati ekonomskom dijasporom, a poslije progona kralja 1916. pa nadalje su uglavnom politički emigranti. Većinom su se doseljavali u djelove zemlje gdje je bilo potrebe za radnom snagom, kaže Madžarović.
U Argentini živi preko 86 nacija i svima je komotno. Kako Madžarović ističe nijedna od nacija nema pretenziju da stvara političke partije, kao što to u Crnoj Gori biva.
Crnogorski emigranti u Argentini uglavno žive dobro.
Porodica Madžarović u svom posjedu ima od tri do pet hiljada hektara zemljišta. Standard današnjih Crnogoraca u Argentini, za razliku od predaka koji su se doselili 1923, je neuporedivo bolji.
Međutim, probleme između matične zemlje i dijaspore stvaraju ekonomski odnosi.
Crnogorska emigracija je najbrojnija u svijetu u odnosu na broj stanovnika u matičnoj državi. Preko 500 hiljada je vani i kad bi se sastavio njihov ekonomski potencijal bio bi veći od onog koji važi za Crnu Goru. Primjera radi, Crnogorac koji živi u Boliviji u gradu Santa Kruz, ima preko 200 hiljada hektara zemlje, preko 60 hiljada grla goveda. Da ne govorim o bankama i firmi za izgradnju autocesta, ističe Madžarović.
On smatra da Crna Gora ne prepoznaje potencijal kod ljudi koji žive vani, a od kojih može imati ogromnu korist.
Dijaspora može pomoći matičnoj državi kroz male aktivnosti.
Koliko nas ima dovoljno bi bilo za početak da svi na svom ognjištu, odakle su naši pradjedovi pošli u svijet, očistimo međe koje su zarasle i zidove u mahovini, da napravimo kuće pristojne za življenje, da posadimo drvo ili voćku. Eto velikog doprinosa za ekološku Crnu Goru, predlaže Madžarović.
Svoju ljubav prema domovini Dušan prenosi na Crnogorce u Argentini držeći višemjesečne kurseve crnogorskog jezika. Dosad ih je imao tri, a posljednji je održao u martu ove godine.
Bio je ponosan kada je Crna Gora postala nezavisna država, a posebno kada su mu sinovi Duško i Dejan Mažarović nastupili na Svjetskom prvenstvu u bodibildingu 2001. godine.
Crnogorci u Argentini ne traže mnogo. Žele da nauče svoj jezik, običaje i istoriju matične zemlje.
Kada imamo nacionalne dane jedanput godišnje, sve nacije izlaze da prošetaju glavnom ulicom i svaka nosi svoju zastavu i narodnu nošnju. Oni koji nemaju zastave nose samo tablu, kao mi, sa nazivom svoje zemlje. Tu bi Crna Gora mogla dosta da pomogne sa malim ulaganjem, savjetuje Dušan.
Kao najveći problem on vidi nepostojanje krovne organizacije dijaspore. Već četiri godine se angažuje u stvaranju Svjetskog kongresa koji bi imao predsjednika, nekoliko potpredsjednika, generalnog sekretara, potparola, Glavni odbor.
Cilj Svjetskog kongresa bi bio da dijaspora nastupa zajedno sa jednakom strategijom.
Osim Svjetskog kongresa, naša dijaspora je sazrela da država ima Ministarstvo za dijasporu, ili u najmanju ruku da se stvori posebna direkcija u Ministarstvu vanjskih poslova koja će brinuti o dijaspori, smatra Madžarović dodajući da Centar za iseljenike, osnovan pri Vladi Crne Gore, nije dao dobre rezultate i nije ispunio očekivanja.
Dušan Madžarović je pošao iz Crne Gore sa idejom da jednog dana, kada se vrati otvori restoran u Podgorici Asado Argentino. Konobari u crnogorskim i argentinskim narodnim nošnjama bi služili argentinsko meso. Otvorio bi i fabriku Dulce de leche (Slatko od mlijeka).
Koga ne udaraju tuđa vrata po petama, taj ne zna da cijeni ono što ima u svojoj kući. Kad osjeti taj udarac onda se počinju buditi osjećanja prema državi i naciji. To je korijen koji se ne suši, davali mu vode ili ne, zaključio je u razgovoru za CdM Madžarović.
