Da li je ovo najbolji restoran u Beogradu, možda i Srbiji?: Paqito je obišao „Orašac“ i dao svoju konačnu ocenu

da-li-je-ovo-najbolji-restoran-u-beogradu,-mozda-i-srbiji?:-paqito-je-obisao-„orasac“-i-dao-svoju-konacnu-ocenu
Da li je ovo najbolji restoran u Beogradu, možda i Srbiji?: Paqito je obišao „Orašac“ i dao svoju konačnu ocenu

Kafana „Orašac“, najbolji restoran u Beogradu, a možda i u celoj Srbiji, mesto je gde je Paqita naneo put. U trećoj epizodi gastronomskog serijala „Paqitov put“, najpoznatiji food influencer sa ovih prostora jeo je na mestu gde prave najautentičnije delicije.

Pričao je sa Bobanom, kuvarom ovog restorana i majstorom za pečenje.

„Oko četiri sata traje pečenje. Stavljamo ga oko 8 ujutru, oko 12, pola 1 je gotovo, peče se u bašti“, pričaju njih dvojica o čuvenom prasetu od 12 kila i njihovoj svakodnevnoj proceduri sa pečenjem.

Boban kaže da je prase na ražnju bolje, jer je vatra otvorena, može da se namesti, miriše na ćumur koji mu daje lepši šmek. Premazuje ga hladnom slanom vodom kako bi mu koža bila hrskavija. Odmah ga skida sa ražnja, jer gosti više vole vruće pečenje. A najčešće, kada rezervišu neki deo pečenja, traže glavu.

Seče ga na tri dela, a onda na sitne komade, ili kako to popularno nazivamo „bajadere“.

„Tip od rebaraca“, kako sebe naziva Paqito, traži najslađe kockice. Boban kaže da gostima najčešće servira od svega po malo, od plećke, rebara, buta. Od skidanja do konačnog serviranja u oval prošlo je devet minuta.

Bio je to jedan prijatan letnji dan, pa ga Paqito u bašti „Orašca“ provodi sa Milojem, „motorom na osnovu kog funkcioniše ovaj restoran“.

Ovo je kafana koja odražava stari duh Beograda, tradicija seže iz 1878. godine, vlasnici su bila tri brata, a zvanično restoran postaje 1921. godine. Do tada su se tamo skupljali razni majstori, kujundžije, varioci. A ovo je ujedno godina i kada dobija ime koje danas nosi.

„Dok mi nismo došli da vratimo ‘Orašac’ na mesto, bilo je malo poljuljano sa jelovnikom, lutao je, a onda smo ga vratili“, priča Miloje, a onda pažnju obojice skreće konobar koji za njihov sto donosi teleće obraze i mladi kajmak.

„Orašac pripada južnoj pruzi, odnosno ovde preovlađuju iznutrica, razna kuvana tradicionalna srpska jela, teleća glava u škembetu, sarma, škembići u saftu, pohovani juneći mozak, jagnjetina u varenici„, dodaje Miloje.

Za sto stiže i prasetina.

U današnjim restoranima nema te pikanterije po kojima je Srbija poznata, usluga je brza, i niko ne uživa u pojedinim specijalitetima, konstatuje dalje Miloje.

Dolazi i mlada jagnjetina kuvana u mleku. Tu je moravska salata po kojoj je Srbija poznata. Takođe, i pohovani juneći mozak, koji je, kaže Miloje, kao dezert ili grickalica. Tu je i beli urnebes u koji ide feta sir, ajvar, paprika, ljuta paprika i to je nešto kao krem sir, ali na njihov način. Jagnjeće sarmice i domaći hleb.

Miloje voli da krene redom, a prvi je mozak sa tartar sosom koji se stavlja preko. Kaže da je ovo pravi specijalitet u „Orašcu“.

Redovno menjaju ponudu, pa tako imaju dane mađarske kuhinje, dane makedonske, grčke kuhinje, zbog dinamike.

Na redu je jaretina u varenici, što je zapravo mleko, ali varenika je u narodu poznata kao nešto što je bilo ranije spremano, a gosti vole stare nazive. Mleko ga čini mekanim i sočnim, a kombinacija jaretine i mleka je odlična.

„Jagnjeća sarmica je jedno od starih jela koje je zaboravljeno, nema ga puno, a fenomenalno je“, kaže Paqito. „Gore je iznutrica i malo maramice, malo parmezana zapečenog, da bude sočnije“, dodaje Miloje.

Postoji priča koja se vezuje za ovaj restoran, a o glumcima je. Nedaleko od „Orašca“ nalazi se pozorište „Vuk“ u kojem su igrali legendarni srpski glumci. U ovu kafanu voleli su da dolaze Đuza Stojiljković i Ljuba Tadić.

„To je istinita priča i sve se desilo u šanku ovde unutra. Imali smo slobodne stolove, ali oni nikako nisu hteli da sednu, pa je bilo ‘daj za šankom, soda i vino i deset ćevapa‘. Pravili smo im špricer za šankom, a sada smo vratili to, gosti mogu da popiju vino sa soda vodom“, priča Miloje.

Paqito kaže da je pečenje toliko slatko da može da se kvalifikuje kao dezert. „Kožica je hrskava. Lepi se po prstima.“

Na kraju, morao je da proba i taj tradicionalni špricer – vino sa soda vodom.

„Pokušavamo da vratimo Beograd Beograđanima. Da im predstavimo šta je to što su ljudi ranije jeli. Svi restorani su imali svoje specijalitete po kojima su bili prepoznatljivi, a mi mislimo da tako treba i da ostane“, zaključuje Miloje sa pričom, a njih dvojica nastavljaju sa jelom.

USKORO SAMO NA VELIKIM PRIČAMA

NAJVEĆI GASTRO PODKAST U REGIONU: PAQITOV PUT DRUGA SEZONA

Pavle Branković dolazi u vaš grad

Do tada, tu su epizode iz prošle sezone.

Post Views: 185

Originalni tekst