*
GUTALJ: RAT JE ODUVAO SVE ŠTO SE SMATRALO STALNIM
Nakon skoro dvije decenije medijske izolacije i povučenosti iz javnog života, rođeni Sarajlija s adresom na Palama, pjesnik Dejan Gutalj, ovogodišnji laureat nagrade „Pečat varoši sremskokarlovačke“, o nagradi i književnom stvaralaštvu, situaciji u književnosti nekad i sad pričao je za „Nezavisne novine“.
„Dobiti nagradu ‘Pečat varoši’ u kojoj je 1791. osnovana prva srpska gimnazija, a koja je 1848. postala sjedište srpskih patrijarha samo po sebi je dovoljno da pjesnik osjeti zadovoljstvo što pripada ovoj tradiciji. U vremenu bjesomučnog i mazohističkog rušenja srpskih tradicionalnih vrijednosti i pokušaja kidanja nacionalnog bića, svakako raduje priznanje nekome sa zapadne obale Drine“, rekao je Gutalj, koji je nagrađen za knjigu izabranih pjesama „Tamno pseto samoće“.
Nenad Grujičić, pjesnik i direktor „Brankovog kola“, u „Antologiju srpske poezije 1847―2000“, uvrstio je pet Gutaljevih pjesama, što nije mali broj s obzirom na to da su u tu antologiju trebalo da stanu djela 290 pjesnika. Nakon toga stiže i nagrada „Pečat varoši sremskokarlovačke“, koju dodjeljuje „Brankovo kolo“, iz čega se može zaključiti da je ova institucija odala značajno priznanje Gutaljevoj poeziji.
Knjiga „Tamno pseto samoće“ objavljena je u izdanju „Biblioteke Pale“ prošle godine i sastoji se iz šest ranijih zbirki pjesama štampanih u periodu od 1978. do 1996. godine. Ove posljednje, od kada se pjesnik nije pojavljivao na književnim večerima, u medijima, niti u bilo kojem vidu pjesničkog i javnog života, objavljene su „Nekrofilne i druge pjesme“.
„Rat je oduvao sve ono što se smatralo stalnim i nepromjenjivim pa je valjalo iznova graditi ponajprije porodicu, kuću i u njoj svoju malenkost“, rekao je Gutalj.
Kako je on, za razliku od sadašnjeg vremena, nekada vodio aktivan književni život, napravio je i kraću komparaciju koliko je bilo ulaganja u književnost prije rata i koliko se to radi danas.
„Pored dviju velikih izdavačkih kuća, ‘Svjetlost’ i ‘Veselin Masleša’, samo u Sarajevu izlazili su časopisi za književnost i kulturu ‘Odjek’, ‘Izraz’, ‘Lica’, ‘Naši dani’, itd. Radio je imao druge, treće i ne znam koje sve programe posvećene kulturi. Udruženje književnika Jugoslavije i Bosne i Hercegovine bilo je odlično organizovano u podružnice ― sve je to finansirala država“, kazao je Gutalj, naglasivši da se ovo odnosi na organizaciju, dok su ideološka ograničenja iz tog vremena posebna tema.
„Udruženje književnika Republike Srpske danas praktički ne postoji. To što trenutno radi, vodi nekoliko dezorijentisanih pojedinaca koji tumaraju po mraku vođeni primitivnom idejom da je bolje biti prvi u selu nego…“. S druge strane, pjesnik je oslikao današnju situaciju u književnosti kod nas.
Pitanje da li ide u rodno Sarajevo smatrao je suvišnim i rekao da tamo nema više ni prijatelja niti kakvog posla, i ne znajući da su se mnoge polemike o njegovoj pjesmi „Sarajevo“, bez njegovog učešća, godinama unazad vodile u štampi.
Ovog pjesnika mnogi porede sa Vladislavom Petkovićem Disom, a neki idu čak i dalje, pa žiri u obrazloženju za nagradu kaže da Gutalj prevazilazi disovski koncept tame i ništavila, dublje i konzistentnije zadire u pakao za ljude i bogove, u Ad i Tartar na zemlji, i oblači ih u bijele boje.
„Dis je pjesnik zagrobne, metafizičke čežnje za mrtvom, a nikad rođenom draganom, naročito u pjesmi ‘Možda spava’, značajnom za srpsku književnost u svim vremenima. U mojoj poeziji te ‘mrtve dragane’ su smještene nešto bliže, u orbiti groba. Po opštem ljudskom shvatanju, veli Edgar Alan Po, od svih tužnih predmeta najtužnija je smrt, a kada je povezana sa ljepotom, taj predmet je onda najviše pjesnički. Smrt lijepe žene je onda, zaključuje Po, najpjesničkiji predmet na svijetu. Nešto od ovoga bi se moglo potražiti i u mojoj poeziji“, objašnjava Gutalj svoju povezanost sa Disom i Poom.
Dejan Gutalj zajedno sa Draganom Kragulj primiće nagradu „Pečat varoši sremskokarlovačke“ na manifestaciji „Brankovi dani“, koja se održava od 15. do 28. marta u Sremskim Karlovcima, Novom Sadu i Beogradu.
Gutalj je rekao da je za vrijeme koliko ga nije bilo u „pjesničkom životu“ ponešto i zapisao i da planira objavljivanje knjige pjesama posvećene proljeću.
Drugi o Gutalju
„Kada i ako bude spremna da se uhvati u koštac sa Gutaljevim delom, srpska književnost će se naći na visini te komplikovane teme“, zapisao je Vladimir Kecmanović, poznati srpski pisac mlađe generacije. „Knjigu ‘Tamno pseto samoće’ decentno je priredio Željko Grujić, napisavši sadržajan i nadahnut predgovor (cijelu novu knjigu), a uz sveden i precizan pogovor Ranka Popovića, ona prikazuje Dejana Gutalja kao velikog srpskog pjesnika“, pisalo je u saopštenju žirija za nagradu „Pečat varoši sremskokarlovačke“.
Milan Rakulj | 04.03.2015 | Nezavisne novine
