Dosovo vikend Kosovo

„Nema razlike u pristupu problemu Kosova izmedu Miloševica i onih koji danas vode Kosovo.
Razlika je jedino u tome što je Miloševic koristio Kosovo za ucvršcivanje vlasti u Srbiji, dok ovi koji se danas bave Kosovom, preko kosovskog problema ucvršcuju licne pozicije kod medunarodnih faktora kako bi stekli njihovu podršku, a ne da bi država stekla bolju medunarodnu poziciju, niti da bi nama na Kosovu i Metohiji bilo bolje. Medutim, Kosovo ne sme da bude bilo cija prcija, nego da se tretira kao problem države i naroda. Da bi se to postiglo, neophodna je državna strategija“.

Vlastima u Srbiji, a narocito ljudima u Vladi koji su zaduženi za Kosovo najcešce se prebacuje nedostatak državne strategije prema Kosovu. Ima li te strategije, i u cemu se ogleda?

Pa, ima nekakve državne strategije, i ja sam ucestvovao u njenom stvaranju, nakon formiranja Koordinacionog centra. Ali, ta strategija je bila potrebna samo za neciji politicki uspon. Zato sam i predložio predsedništvu DOS-a da sednemo i pokušamo da redefinišemo i strategiju prema Kosovu, i institucije koje su dužne da je sprovedu, kao i pitanje uljucivanja svih faktora koji na Kosovu deluju prema toj strategiji.

Zbog cega pored toliko institucija i organizacija koje se u Srbiji bave Kosovom Vi tražite sastanak predsednika DOS-ovih partija, a istovremeno napominjete da se problem Kosova sporo rešava upravo zato što se njime diriguje iz Beograda?

Politika naše države se kreira u DOS-u, možemo reci u onom delu DOS-a koji je uticajan, a to se odnosi i na državnu strategiju prema Kosovu i da li ce se o tome raspravljati ili nece u Skupštini. Ja ne mislim da je to dobro, ali je tako. Pošto znam gde su centri moci, predlažem da se pogledamo u oci i vidimo o cemu se radi.

Od koga ocekujete podršku na tom sastanku, a od koga konfrontaciju?

Kada je Kosovo u pitanju, verbalno svi daju podršku. Ocekujem ozbiljnu podršku od gospodina đindica. Njegove poslednje izjave o Kosovu vec nagoveštavaju da se u Vladi nešto sprema, da ni Vlada nije zadovoljna kako se rešava problem oko Kosova, i to u vezi sa Koordinacionim centrom. Danas sve direktne poteze oko Kosova vuku savezni predsednik i gospodin Covic. Gospodin đindic je odgovoran utoliko što se aktivno ne meša u takvu politiku. On je samo pitao šta nam je potrebno – institucije, nova politika prema Kosovu, pare – evo vam sve to. Iz budžeta Srbije Covic je prošle godine dobio 50 miliona maraka za Kosovo.

Vi cesto preko medija pominjete tih 50 miliona maraka. Da li cete i zvanicno postaviti pitanje kuda je otišao taj novac?

Na sastanku Odbora za Kosovo i Metohiju doneli smo zakljucak da gospodin Covic podnese izveštaj o utrošku sredstava za Kosovo.
Ja ne želim unapred nikoga da osudujem, ali moramo da vidimo zašto nema rezultata od tolikih para. Pedeset miliona maraka je šestina sredstava koje je Miloševic svojevremeno godišnje trošio za celokupni i policijski i vojni aparat na Kosovu i Metohiji i za institucije. Danas na Kosovu imamo ljude koji nemaju šta da jedu, ali i one koji ne znaju šta ce od para. Mi znamo da naša država tamo ne može da obezbedi mir jer nema vojsku i policiju, ali toj državi ne može da zabrani da pomogne Srbima na Kosovu na druge nacine. Nedavno sam bio u selu Muštikovu, gde narod zaista nema od cega da živi. A ovde vidamo raskoš na Dedinju, organizuju se novogodišnji prijemi i kokteli.

SUKOBI NA LEVICI

Vi ste takode predložili da se osnuje fond za ljude na Kosovu i Metohiji, neka vrsta redovnih socijalnih davanja. Šta su Vam odgovorili?

ALTRERNATIVNI ŽIVOT

Šta bi Vas opredelilo da prodate imovinu i zauvek napustite Kosovo?

Ne bih prodao sve, samo onoliko koliko bih morao da bih obezbedio egzistenciju na drugom mestu. Svi koji se bave politikom na Kosovu prave alternativu ovamo, i moram da kažem da sam i ja na putu da ucinim isto. Gospoda Rada Trajkovic je svoju decu poslala u Ameriku, a ja svoju decu držim dole, na Kosovu. Moja deca tamo propadaju. Da li je u redu da ja žrtvujem svoju porodicu zarad nekih nacionalnih državnih interesa, a u tim procesima imaju produ ljudi koji nemaju veze sa narodom na Kosovu, i simuliraju celu stvar. Sedamdeset odsto srpskog naroda na Kosovu vec je napravilo alternativu, malo porodica ima koje nisu ponešto vec tamo prodale i ovde kupile.

Odgovor naših vlasti na pitanje tog Fonda bice odgovor na pitanje, šta, ustvari, vlast misli sa Kosovom i Metohijom. Ako vlast nije spremna da izdvoji sredstva, a rec je o oko 80 miliona evra za egzistenciju tih 120.000 preostalih Srba i drugih nealbanaca, onda ona nije spremna ni Kosovo da štiti. U našem je interesu da Kosovo i Metohija postanu težišna tacka državne politike, ali ne zbog Gazimestana i busanja u prsa, nego zbog toga što postoji i ekonomski interes. Zato sam i predložio Fond, koji bi trebalo da otvori proces povratka. Prema tom predlogu, svaka porodica na Kosovu bi trebalo da dobija po 250 evra pomoci, bez obzira da li je bogata ili siromašna, mnogoclana, itd. Time bi država sebe oslobodila da razmišlja o goloj egizsteniciji tog naroda. A za sve ostalo mi bismo se snašli. Teško da bi neko tada i dalje sedeo u kolektivnom centru u Leštanima kod Beograda i želeo da dobija rucak sa kazana.

A pitanje bezbednosti?

Ja tražim da se Srbi vrate samo tamo gde postoje uslovi, i u tome se razlikujem od Nebojše Covica, i profesora Brane Krstica, potpredsednika Koordinacionog centra. On u svojih osamdeset godina pravi neke sulude planove za kolektivne povratke, koje je nemoguce ostvariti. Izmislili su nekakve grupe naselja, što je isto što i enklave, etnicki cista naselja koja vec postoje. Oni samo troše vreme, zamlacuju narod.

U cemu je suština sukoba izmedu sada vec bivše šefice poslanickog kluba Koalicije „Povratak“ u Kosovskoj skupštini, Rade Trajkovic, i Nebojše Covica?

U teoriji komunizma postoji izraz „sukob na levici“, sukob za prevlast u nekom politickom prostoru. Gospoda Trajkovic je bila najveci zagovornik teze da je Covic jedino rešenje za Kosovo, rušeci moju poziciju. Kada sam dobio poziciju predsednika Saveznog komiteta za Kosovo i Metohiju, bio sam u Srpskom nacionalnom vecu Kosova i Metohije kod vladike Artemija, i dao tri mesta tom vecu u Komitetu. Covic i Rada Trajkovic nisu bili zadovoljni time, i po svaku cenu su hteli da me ruše. Oni su danima obilazili sve relevantne politicare i organizacije dokazujuci kako ja ništa ne znam, i promovišuci Covica. Sadašnji sukob izmedu njih dvoje je, prema mom mišljenju, pokušaj Rade Trajkovic da preuzme Covicevu poziciju. Medutim, ima tu još necega: šef Koalicije „Povratak“ je postao gospodin Krstovic, koji je clan Demokratske stranke. Ocigledno neko nije proucio dobro situaciju pre nego što je ušao u sukob. Dakle, tu je rec o sukobima za prevlast, a ne o interesima naroda.

VEŠTACKE DILEME

Koalicija „Povratak“ je izašla iz Kosovske skupštine. Da li bi trebalo da se vrati?

Prošle godine nekoliko politickih partija je bilo protiv izbora na Kosovu, i to ne zato što ne žele da saraduju sa medunarodnom zajednicom, nego zato što ne postoje uslovi za ucešce. To su Srpski pokret otpora, Nova Srbija i Srpski pokret obnove. Vuk Draškovic je cak žestoko upozorio Randela Nojkica da ne ulazi u sve to, jer on u Koaliciji „Povratak“ ne predstavlja SPO, nego samo sebe. Sve ostale stranke su smatrale da su izbori jedino rešenje. Današnja dilema, da li srpski poslanici treba da se vrate u skupštinu na Kosovu za mene je veštacka. To je pokušaj da se narodu zamažu oci.

Treba da se vrate ukoliko procene da stvarno postoje uslovi za povratak. Medutim, ja mislim da ne postoje. Bez moci da bilo šta promene, srpski poslanici u Kosovskoj skupštini samo daju legitimitet albanskoj vlasti. Može da nas zaštiti samo medunarodna zajednica, ako hoce. Mi takva pravila igre ne smemo da prihvatimo, jer tako dajemo veliku podršku za nezavisnost Kosova, pošto se u meduvremenu formiraju prave institucije, i to albanske, koje nemaju veze sa multietnicnošcu. Više nije ni bitno da li ce srpski poslanici da udu u njih. Predsednik Kosova je Ibrahim Rugova, i uopšte nije bitno da li su srpski poslanici glasali protiv, ili su precrtali listice, bitno je samo da su ucestvovali. Mi smo tako glasali i za Vladu Kosova, cak i za Kosovski zaštitni korpus, jer je on definisan ustavnim okvirom.

Šta za Vas znaci cinjenica da vecina Srba na Kosovu na izborima za predsednika Srbije nije poklonila poverenje ni strankama DOS-a, ni socijalistima, nego Šešeljevim radikalima?

Šešelj ima najjasnije izraženu politiku prema Kosovu, ali ja mislim da ta politika ne može da se ostvari. Ljudi na Kosovu traže rešenje, i to da bude „dža“ ili „bu“, a ne neku sredinu. Moram da kažem i da ti ljudi imaju kratko pamcenje i ne vide da Šešelj odgovor na krizu traži u novoj krizi. Medutim, ni naša politika nije bila takva da se jasno kaže ljudima kako stoje stvari, nego se narodom manipuliše. Recimo, ljudi su prvo govorili da nece na lokalne izbore, a onda, dva dana uoci tih izbora dolazi veliki madionicar Covic i kaže „idemo na izbore“. Covic ne sme danas da dode ni u jedno mesto na Kosovu i da skupi stotinak ljudi da bi sa njima razgovarao jer je manipulisao najosetljivijim stvarima.

Na primer?

Uzmimo samo to šta je pricao o kolektivnom povratku Srba na Kosovo, koji je obecao ako ljudi izadu na izbore. Zatim, ništa se još uvek nije uradilo na pitanju kidnapovanih i nestalih. Covic je svoju državnu poziciju stavio u funkciju sopstvene partije. To je Miloševicev nacin vladanja. Narod sve to odlicno vidi.

NAZAD JEDAN PO JEDAN

Da li biste podržali Radu Trajkovic koja ovih dana traži smenu Covica sa mesta šefa Koordinacionog centra?

Ni po kom pitanju ne bih podržao Radu Trajkovic. Svejedno je da li je Kurta ili Murta na toj poziciji. Rada Trajkovic je jedna velika laž. Zajedno sa Covicem je predstavnik americke opcije kojima je zadatak da ucestvuju u daljim kompromisima oko Kosova.
Medutim, Covica ne treba da skida Rada Trajkovic, niti Koalicija „Povratak“, jer ga ona nije ni postavila, on treba da polaže racune pred institucijama ove države, pred dva parlamenta, i pred dve vlade.

Najavljujuci da cete tražiti sastanak Predsedništva DOS-a, rekli ste da je Covic izgubio kredibilitet kod medunarodne zajednice na Kosovu. Kako to znate?

Znam jer sam razgovarao sa medunarodnim diplomatama, i od njih cuo da je Covic od faktora koji rešava krizu postao faktor krize. Medunarodnoj zajednici je sada potrebna srpska zajednica kao politicki subjekat, a ne objekat. Medutim, tacka u kojoj se mi ne slažemo sa medunarodnom zajednicom je ona u kojoj oni misle da bismo mi, predstavnici te zajednice, trebalo da budemo politicki subjekt samo na Kosovu, a ne ono što bi nama odgovaralo – politicki subjekt u citavoj Srbiji. Recimo, ja sam funkcioner Republike Srbije, a živim na Kosovu i Metohiji. Kada Albanci treba da sednu da razgovaraju samnom, kažu „necemo, on je funkcioner Srbije“. Jeste, ali ja sam vaš komšija. Oni žele direktno da razgovaraju sa Beogradom. Sa Beogradom može da se razgovara samo o statusu Kosova, ali ne i o svakodnevnom životu. Što bi država ulazila u razgovore oko lokalnih odnosa? Molim vas, da bi srpski politicari na Kosovu izašli na lokalne izbore, cekali su da im Covic dode i u pet minuta do dvanćst kaže da izadu! O svemu odlucuje jedan covek, umesto da država stvori institucije koje bi bile sastavljene od predstavnika srpskog naroda sa Kosova i Metohije i predstavnika vlasti u državi. U Koordinacionom centru u Beogradu rade ljudi koji, uglavnom, nemaju veze sa Kosovom i Metohijom. I, zašto je sedište Centra na Dedinju? Savezni komitet je imao sedište u centru Prištine, i ja sam dva puta nedeljno tamo odlazio pod pretnjom da me ubiju, samo da bih pokazao da je tamo Srbija. Cim je rasformiran savezni komitet, zgrada je predata Albancima i medunarodnoj zajednici. A tu zgradu smo mi uredili i adaptirali. Da su nas ostavili da radimo, vratili bismo nekoliko hiljada ljudi.

Kako biste to ucinili?

Ne trebaju vam veliki razgovori sa medunarodnom zajednicom da biste organizovali ne kolektivni, nego individualni povratak.
Ako danas krenete za Prištinu niko nece pitati kuda idete. Ali, neophodni su placevi, i naravno, pare koje bi dali ljudima, pa bi ljudi sami radili. A ne da pare nemilice troše na neke stvari koje nemaju veze sa celim ovim problemom.

MILOŠEVICEV METOD

Da li biste se prihvatili mesta predsednika Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju, ukoliko kojim slucajem Nebojša Covic bude smenjen?

Neki bi mi rado prebacili želju za karijerom. Medutim, napustio sam Miloševica još pre 12 godina, kada sam bio visoki funkcioner SPS-a, i potpredsednik Vlade Srbije. Prošle godine, kada su bili izbori, napustio sam mesto predsednika Saveznog komiteta. Ako bi, opet, u državi bilo procenjeno da bi ja trebalo da budem na tom mestu, prihvatio bih, ali licno nisam zainteresovan. Koordinacioni centar ne može da vodi jedan covek, i zato ga treba reformisati, i stvoriti tim ljudi.

Kakva je saradnja Kordinacionog centra i Odbora za Kosovo i Metohiju?

Ocekivao sam da ce biti drugacije, ali Nebojša Covic se odazvao na svaki poziv koji sam mu uputio kao predsedniku Koordinacionog centra. Prisustvovao je svakoj sednici, i to vrlo ozbiljno, sa celim svojim timom, i mislim da smo tu uspeli da uspostavimo vrlo korektne odnose, mada su oni ocekivali da cu ja Odbor da zloupotrebim u sukobima sa Covicem.

Ukoliko je ta saradnja bila dobra, znate li zašto on Vas napada? Nedavno se javno upitao gde ste bili 12 godina, a nekad ste bili i stranacke kolege.

Zato što je on sujetan covek, voli da bude prvi, a iza njega tri reda prazna, da bi bio siguran. Ali, da bi stvarno uspeo, on mora da pronade iskrene i ravnopravne saradnike i partnere, a to ne mogu da budu njegovi cinovnici. Sama pozicija predsednika Koordinacionog centra kaže da je on najodgovorniji za rad tog centra, ali i svi ostali moraju da budu poštovani ljudi, a ne obicne poluge gospodina Covica. On je navikao na takav sistem kod Miloševica, i ne može da ga se oslobodi. Kada bi se toga oslobodio, bio bi vrlo koristan, jer smatram da je izuzetno sposoban covek. Ja sve vreme govorim o Covicu kao politicaru, a ne kao coveku. Mislim da je njegova koncepcija pogrešna, egoisticka, da je u funkciji promocije njegove partije i politicke opcije, da nije kooperativna, i da je kraj te koncepcije, nažalost, i naš poraz.