Industrijalac Ilija Letica jedan je od osnivača, počasni predsjednik i glavni sponzor udruženja lobista The Croatian American Association. Vlasnik je grupacije fabrika plastičnih proizvoda za domaćinstva “Letica Corporation”. Republikanac je i veliki sponzor Džordža Buša! U toku predizborne kampanje posebno se istakao prikupljanjem ogromne količine novca u Mičigenu. Upravo je CAA, prema hrvatskim izvorima, iako pretežno republikansko udruženje, “ubijedilo” Bila Klintona da hrvatska vojska može biti “odlučujući vojni faktor” u rješavanju krize u bivšoj Jugosaviji. Kako – vidjelo se 1995. godine.
Kako se moglo desiti da više stotina hiljada građana jedne države (procjene se kreću od 250.000 do 500.000) budu protjerane samo zbog svoje nacionalnosti, a da do danas niko u međunarodnim okvirima ne postavi ozbiljno pitanje odgovornosti? Kako se moglo desiti da Stejt department, koji toliko osuđuje etničko čišćenje u BiH, ne podrži povratak izgnanih krajinskih Srba? Istina, bilo je manjih prijetnji sankcijama. Gotovina se (uspješno) skriva ispred Del Ponteove, zauzete potragom za optuženim Srbima. Norac je preko volje nekako osuđen… Sve u svemu, prilično mršavo i mlitavo. Da, mlitavo, jer posljednja vijest govori da Hrvatska ne da neće biti kažnjena već se treba pripremati za članstvo u Evropskoj uniji?! Zašto se Hrvati nagrađuju, a Srbi kažnjavaju? Odgovor je jednostavan: “Zato što je jedina svjetska sila tako odlučila, a u donošenju te odluke pomogli su joj sami Hrvati.”
Zamagljivanje
Hrvatski premijer Ivo Sanader je, sudeći na osnovu prvih poteza, baštinik istih onih ideja, a vjerovatno i savjetnika koji su okruživali Franju Tuđmana. Kada je Tuđman doveden na vlast proustaškim parama i krenuo u oživljavanje simbola i ideja nacističke države, umjesto jake osude i izolacije doživio je transformaciju u “prodemokratskog lidera”. Poene je, sem žustrog suprotstavljanja komunizmu, prikupio i javnim nuđenjem Srbima mjesta potpredsjednika u Vladi i Saboru. Iza paravana je, međutim, te iste Srbe pritiskao prisiljavajući ih ili na odanost hrvatskoj nacionalnoj ideji ili na izgon. Pošto je problem te nacionalne ideje što za bit postojanja nema sopstveno veličanje već mržnju prema drugome, Srbi nisu imali nikakvog izbora.
I Sanader, je izbjegavajući prvobitno odbacivanje Evrope, sebe počeo prikazivati demokratom uključujući preostale Srbe u vlast. I… krenulo ga je. Srbi su tako još jednom bili džoker za dobitnu kombinaciju. I drugi džoker na koji Sanader sada u utvrđivanju postojećeg stanja, kao svojevremeno i Tuđman, ozbiljno računa jesu lobisti u SAD. Jer, oni su odlučujuće pomogli stvaranje nezavisne države i, naravno, progon. Oni su uspjeli ubijediti Bila Klintona lično da je hrvatska vojska “bitan faktor” u rješavanju krize na Balkanu, a oružana intervencija odlično rješenje?! Klinton je sa svojom krajnje neozbiljnom i na momente raskalašnom administracijom prihvatio nešto što nijedan ozbiljan vojni analitičar ne bi. U donošenju te odluke umnogome mu je naravno pomogao novac koji je dobijao. Tako se moglo desiti da američki instruktori obuče, naoružaju i potrebnom elektronskom logistikom snabdiju Hrvate. O tome govore upravo ozbiljni vojni analitičari ističući da je u strategiji i taktici napada, u grupisanju i načinu napredovanja snaga u “ Pustinjskoj oluji ” , sprovedenoj u Iraku, i “ Oluji ” u Krajini jedina vidna razlika u izostavljanju pridjeva “pustinjski”. Ko su “jaki” hrvatski ljudi na koje sada Sanader, kao izraziti “američki čovjek”, računa da mu pomognu u uključenju u NATO i Evropsku uniju?
Lobiji i lobisti
Industrijalac Ilija Letica jedan je od osnivača, počasni predsjednik i glavni sponzor udruženja lobista The Croatian American Association. Vlasnik je grupacije fabrika plastičnih proizvoda za domaćinstva “Letica Corporation”. Republikanac je i veliki sponzor Džordža Buša! U toku predizborne kampanje posebno se istakao prikupljanjem ogromne količine novca u Mičigenu. Upravo je CAA, prema hrvatskim izvorima, iako pretežno republikansko udruženje, “ubijedilo” Bila Klintona da hrvatska vojska može biti “odlučujući vojni faktor” u rješavanju krize u bivšoj Jugosaviji. Kako – vidjelo se 1995, godinu dana nakon što je tadašnji ministar odbrane Vilijam Peri, plasirajući probni medijski balon, javno podržao tu ideju. Još 1991. CAA se istaklo u organizovanju demonstracija protiv “agresije” na Hrvatsku. Trenutno je usmjereno na prikupljanje pomoći za odbranu optuženog za ubijanje i progon Srba “generala” Antu Gotovinu, ali i lobiranje za promjenu stava Haškog tribunala prema optuživanju i optuženim Hrvatima. Aktivno se lobira i za ulazak Hrvatske u NATO.
Udruženje CAA osnovano je 1990, a aktuelni predsjednik je finansijski stručnjak sa Vol strita Džordž Rudman. CAA finansijski i lobistički podržava više advokatskih udruženja i poslovnih ljudi. Ilija Letica je, inače, jedan od vodećih proizvođača i prevoznika plastičnih masa u SAD. Istaknuti članovi su i advokat i kongresmen Antoni Peraica iz čikaga, Tomislav Kuzmanović i fra Frank Brozović. Njegov kolega fra Ljubo Krasić, izrazito aktivan u vrijeme vladavine Franje Tuđmana, jedna od perjanica hrvatskog iseljeništva, danas je po strani. Njegov grijeh je, tvrde izvori, što je ostao njegov simpatizer i u vrijeme previranja u HDZ-u i dolaska Sanadera na vlast, što mu ovaj nije oprostio. Da je CAA jako povezana sa katoličkim klerikalnim krugovima, ilustruje i podatak da ga potpomaže i Melkior Masina, predsjednik Hrvatske katoličke zajednice u SAD.
Drugo, naravno više prodemokratsko udruženje, jeste National Federation of Croation Americans. Kao što mu i samo ime kaže, okuplja više udruženja sa hrvatskim predznakom. Predsjednik NFCA je advokat Džon Kraljic. Sa Bilom Klintonom se, obično, sastajao Stiv Rukavina, bivši predsjednik i lobista NFCA. U budućnosti se na lobiranje računa uz “upotrebu” Denisa Kucinića. Za Kucinića postoji izražena nada i spremnost da mu se pomogne da se (ni manje ni više) pojavi kao jedan od demokratskih kandidata za izbor predsjednika SAD! Odakle potiče “moć” NFCA, koja želi u predsjedničku trku? Njegovo stvaranje inicirala je Hrvatska bratska zajednica (HBZ) . Aktuelni predsjednik je Bernar Luketić. HBZ okuplja više od stotinu hiljada hrvatskih iseljenika kojima više od stotinu godina prodaje polise životnog osiguranja! Fond koji je pod kontrolom HBZ-a iznosi više stotina milona dolara. Godišnji obrt se procjenjuje na dvadeset do trideset miliona dolara. Računa se da je to osma osiguravajuća kuća u SAD. članovi HBZ-a su i aktuelni ministar inostranih poslova Hrvatske Miomir Žužul, njegov prethodnik Tonino Picula, predsjednik Hrvatske Stipe Mesić, Milan Bandić i drugi.
“Fleksibilni” Sanader
Iako je HBZ naklonjen ljevici, Ivo Sanader ozbiljno računa na njegovu moć. Prema izvorima, on je, kao znak dobre volje, već ponudio besplatno zemljište za gradnju Doma HBZ-a u Zagrebu. Njegovim dolaskom na mjesto predsjednika Vlade pokušava se, kao u Tuđmanovo vrijeme, otvoriti most ka moći i novcu dijaspore, ka lobistima koji toliko mogu učiniti za “hrvatsku stvar”. Istina, to će sad nešto teže ići, jer u Hrvatskoj nema više toliko onih na kojima se učvršćivala nacionalna samosvijest i koje treba pobijediti i “počistiti” upotrebom svih sredstava. Sanaderov kurs se procjenjuje kao proamerički, a ne bi čudilo da je poneki savjet o uključivanju Srba u vlast došao i preko okeana. Jer, aktuelni predsjednik Sabora Vladimir Šeks i ministar inostranih poslova Miomir Žužul već su posjetili obje lobističke organizacije. Sanader, kako se procjenjuje, ne želi ponoviti grešku prethodnika Ivice Račana, koji je porušio većinu mostova ka dijaspori, kasno shvatajući njenu moć u odlučivanju o tome ko će i kako voditi Hrvatsku. Zato sada Sanader računa ne samo da će vladati dugo i mirno već da će ubrzo moći da se zaodjene plaštom “prodemokrate” i istorijske ličnosti koja je uvela Hrvatsku u Evropsku uniju i NATO, istovremeno bezbolno čuvajući hrvatsko tlo samo za Hrvate. Srbi mogu u Vladu, ali ne i kućama. Ali ko za to mari. Važnija je predsjednička trka u Americi i činjenica da za nju postoje dva konja, tako da nije toliko važno ko će pobijediti. Glavno je da lobisti rade…
