JEDNO SPORNO NAIMENOVANJE
Opčinjenost antisrbima Branke Bogavac
Piše: Komnen Bećirović
Ovih dana mediji su objavili da je francuska državljanka, rodom iz Crne Gore, novinarka Branka Bogavac, udata Le Comte, odlukom ministra spoljnih poslova srbijansko-crnogorske zajednice, Vuka Draškovića, naimenovana za direktora Kulturnog centra SCG u Parizu. Budući da već oko četrdeset godina živim, sa manjim prekidima, u francuskoj prestonici, i da sam za to vrijeme predano radio na upoznavanju svijeta sa našim najvišim kulturnim vrijednostima ili se zalagao za njihovo očuvanje, kao u slučaju Lovćena, Morače i Studenice te kosovskih hramova, a nijesam se štedio ni svih proteklih godina srpske golgote, to smatram da mogu sebi dozvoliti da kažem svoju riječ o tom imenovanju.
Odgovorno tvrdim da Branka Bogavac nije ničim srpski narod zadužila pa, prema tome ni zaslužila da dođe na čelo njegove glavne kulturne ustanove ne samo u Francuskoj, nego i u čitavoj zapadnoj Evropi. Osim što nije ni jednu našu vrhunsku vrijednost predstavila francuskoj javnosti, ona za svo vrijeme dok je na srpski narod bijesnio okean zla, nije ni jedan članak napisala niti i jednu riječ na radiju ili televiziji u njegovu odbranu progovorila, ni u jednoj humanitarnoj akciji, niti i na jednom srpskom ili prosrpskom skupu učestvovala, niti se pak ikada u Srpskoj pravoslavnoj crkvi u ulici Simplon pojavila. A nije došla ni na velike francuske skupove na Sorboni, organizovane povodom četvrte i pete godišnjice agresije NATO-a na srpski narod, gdje su govorile ugledne ličnosti i prikazani strahotni prizori razaranja Kosova, dok su se čuli, uz jek gusala, mnogovjekovni jad i bol Majke Jugovića i Kosovke djevojke, koji i danas traju.
Istini za volju, Branka Bogavac je došla na jedno moje predavanje o NJegošu, koje sam držao u jesen 1997, upravo u Kulturnom centru, u kome sam branio NJegoša od hrvatskih optužbi, iznesenih u kobnoj knjizi trojice francuskih Hrvata Le Nettouage ethniljue – Etničko čišćenje – srpska ideologija, optužbi da je Njegoš ideolog istrebljenja navodno mirnih i nevinih Muslimana i genocidni pjesnik. Iako već dugi niz godina sa mnom uglavnom u prijateljskim odnosima, Branka Bogavac je te večeri naglo ustala i, na opšte čuđenje prisutnih, napustila salu, dobacivši da ona to neće da sluša.
Međutim, najveće ogrešenje Branke Bogavac o svoj narod jeste što je ona godinama hvalila i propagirala te za Nobelovu nagradu predlagala jednog od najljućih zlotvora srpskog naroda, zagovornika Velike Albanije, pisca Ismailja Kadarea..
Godinama je bijesnio pakao u duši Ismailja Kadarea na narod iz koga je potekla Branka Bogavac, a da mu ona to nije ni najmanje zamjerila, nego je, naprotiv, nastavila da ga slavi i propagira. Jer ona, zaboga, toliko voli njegovu literaturu da je za nju Srbija i Kosovo ogrezli u vatri, krvi i ruševinama, znatnim doprinosom samog Kadarea, stvar sasvim zanemarljiva. Naravno da mi nije čestitala, već je izgleda, bila ojađena što sam sav taj užas razobličio u opsežnom eseju „Les Impostures dćIsmail Kadare“ – „Lagarije Ismailja Kadarea“, objavljenom u nekolika nastavka u časopisu „Balkans – Infos“, počev od broja 65 za april 2002. Dodajem da taj časopis, koji smo osnovali jedna grupa nas Srba i Francuza, suočeni sa medijskom blokadom, postoji već šest godina, a da nam Branka Bogavac nikad nije ponudila ni jednog reda. Ne odustajući pak da lobira za svog velikana, ona me je još nedavno, u jednom dramatičnom telefonskom razgovoru, ubjeđivala kako ne shvatam veličinu Kadarevu i kako treba da pročitam taj i taj njegov roman da bih se u nju uvjerio. Meni je dosta za sva vremena – pa sve da Kadare ima genije Dantea i Šekspira, a nekmoli gdje im nije ni do članka, što sam pročitao njegov famozni ratni dnevnik, naslovljen po nekoj poslovici: Il a fallu ce deuil pour se retrouver – Trebala je ta žalost da bi se našli, gdje je objedinjena većina Kadarovih ratnih pokliča na Srbe. Još se Branka u istom razgovoru sa mnom pravda da je pobjegla sa onog mog predavanja o Njegošu, jer nije mogla da sluša kako govorim o ubijanju, što uopšte nijesam činio – imam tekst svoje apologije Njegoša, a nije joj nimalo smetao Kadareov biblijski pokolj albanske djece od strane Srba, od koga je, kada je već toliko preosjetljiva duša, mogla da padne u komu, što se uopšte nije desilo. Naprotiv, ostala je i dalje opčinjena svojim idolom, što se vidjelo i ljetos kad mu je, tek što je imenovana da predstavlja srpsku kulturu u Evropi, pohrlila u susret u Ulcinj gdje se Kadare nalazio. Šta više, zdušno je posredovala da Kadare dadne intervju „Pobjedi“ od 7. avgusta, gdje se izražava „obostrana zahvalnost“ (Kadarea i novinara Miraša Martinovića) Branki Bogavac koja je sve učinila da razgovor bude upriličen i ostvaren“, kako čitamo na kraju intervjua.
