Slucaj Bobetko zakrilio je sav politicki i društveni obzor Hrvatske, pa nije ni cudno da je najdramaticnija, ovih dana objavljena cinjenica prošla gotovo nezapaženo. Rijec je o podatku, iz jednog istraživanja, da se dvije trecine mladih želi iseliti iz Hrvatske. Što da radi mladost u državi koja je mentalno okupirana prošlošcu, a Vlada, umjesto da otvara perspektive, vec više od mjesec dana lomi zemlju oko toga koliko se daleko može sukobljavati s medunarodnom zajednicom a da ne navuce sankcije.
Prema velikom istraživanju tjednika »Globus«, u cetiri najveca hrvatska grada, Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, oko 70 posto mladih rado bi napustilo Hrvatsku. Više od trecine zauvijek bi za sobom zalupilo vrata. Najcešce zbog loših socijalnih prilika. U tri godine armija onih koji u Hrvatskoj ne vide perspektivu znacajno je rasla, skoro za deset posto. Komentirajuci te porazne podatke, sociolog Dražen Lalic podsjeca da je rijec o generaciji koja je na prošlim izborima Racanovu vlast dovela do pobjede. Danas su »Racanovi klinci« temeljito razocarani svojim izabranicima, nemaju vjeru u glavne društvene institucije, njihovo je raspoloženje u nokdaunu, mnogo poraznije nego prije tri godine. Da je rijec o generaciji koja se osjeca iznevjerenom, govori podatak da skoro cetvrtina izražava svoju sklonost lijevoj politickoj opciji, ali bi za SDP glasalo mnogo manje. Ne vjeruju sadašnjoj vlasti, ali ni predstavnicima one bivše.
Prema nalazima istraživanja, mladi spadaju u bolji dio hrvatskog društva. Ali ne vide za što bi se mogli uhvatiti – najveci dio nece ili ne zna za koga glasati, medu postojecim strankama ne vidi svoj izbor, iz opceg nepovjerenja u institucije izdvajaju tek Crkvu i predsjednika države. Prema listi onih koje biraju za osobe svoga povjerenja i poštovanja – Stipe Mesic, Ante Kostelic i Josip Bozanic – reklo bi se da mladi znaju prepoznati prave vrijednosti, ali takvih je malo. Hrvatska je zemlja bez javnih i društvenih autoriteta, bez uzora. Generacijski se jaz cini poput bezdana.
Hrvatskom vladaju starci. U usporedbi s Franjom Tudmanom Ivica Racan i Dražen Budiša prije tri su godine mogli djelovati kao »mladi lavovi«, glasnici drugacije i modernije Hrvatske. Danas od tog privida ništa nije ostalo. Ali kraj tih vjecnih ljudi, nitko se od mladih ne uspijeva nametnuti. Starci eventualno propuštaju, i to strogo dozirano, samo vlastite klonove.
Olinjala i potrošena politicka elita vrti se u krugu stalno istih, davno prevazidenih tema. Ili govori iz prošlošcu zarobljene pameti. Metuzalemi guše Hrvatsku. Inozemni analiticari procjenjuju da Racan mora izgubiti izbore kako bi se SDP mogao pomladiti, kadrovski i mentalno. Tako je i sa drugim strankama. Bog se smilovao HDZ-u pa je, uzimajuci Tudmana, otvorio mogucnost da mu se celna garnitura popuni mladim ljudima.
Bivša je vlast sanjala o tome kako u Hrvatsku dovuci sve Hrvate, naseliti one iz susjednih zemalja i vratiti dijasporu, a stvorila je zemlju iz koje su mlade, obrazovane generacije bježale. Sadašnja vlast cijelu naciju drži taocem svojih pokušaja da jednog starog generala ne izruci Haškom sudu i ne ostaje joj ni malo volje, snage ni motiva da se bavi stotinama tisuca klinaca koji u takvoj državi ne vide svoju perspektivu. Politicari su buduce generacije zadužili samo doslovno: dižuci nemilice inozemne kredite, potrošili su buducnost onih kojima bi Hrvatsku trebali ostaviti.
