Dobio sam mnogo vaših poruka u vezi sa iskopavanjem litijuma i Rio Tintom. Kao hrišćanin i episkop, kao građanin i čovjek – ne podržavam iskopavanje litijuma i uništavanje plodne Doline Jadra ili bilo koje druge.
Zašto?
Odgovor je jednostavan:
Jer smo neraskidivo povezani sa zemljom, čemu nas uče i Stari i Novi zavjet.
Jer smo stvoreni od praha zemaljskog, zemlja nam je hrana i postelja, i u zemlju će naša tijela, do vaskrsenja, biti položena.
Jer se i Bog sjedinio s tom istom zemljom, i metaforički i doslovno, i to tako što je postao jedan od nas, od zemlje sazdanih.
Jer je zemlja dar ljubavi Božije, znamen našeg zavjeta s Bogom, naša majka hraniteljka, naša kolijevka i dom.
Jer čovjek koji griješi zemlji, koji je ruži, zagađuje, izrabljuje – zbog svega gore navedenog – griješi svome božanskom Ocu, griješi tijelu njegovoga Sina i našega spasitelja. Griješi svojoj majci. Griješi samome sebi.
A ako pak niste ni hrišćani, ni vjerujući, ako vas ove riječi ne dotiču, onda vas podsjećam na nekoliko činjenica koje, bez obzira na to ko ste i u šta (ne) vjerujete, ne možete i ne smijete zanemariti.
Plodna i rodna zemlja je ono najvrednije i najljepše što u svojoj domovini imate. Ako ste bar jednom u životu gazili po zelenoj livadi, ako ste se ogledali u bistroj rijeci, ako ste nekad zahvatili rukom sa šumskog izvora, odmarali pogled na zrelom klasju, jeli šljivu iz Šumadije ili malinu iz Jadra, onda vrlo dobro znate o čemu govorim.
I, na koncu, ono najvažnije, što ne tvrdim ja kao teolog već naučna javnost i dosadašnja iskustva sa iskopavanjem litijuma: uništavanje zemlje nije samo puko uništavanje plodnog tla, ono znači i novi egzodus stanovništva (kao da nas nije već previše rasijano po svijetu), znači zagađenje rijeka, pitke vode i vazduha, što donosi bolesti, mnogo raznih bolesti i preranih smrti.
A mi nismo, podsjećam vas još jedanput, odgovorni samo za sebe i samo za danas – naša (ne)odgovornost će uticati i na život generacija koje tek dolaze.
Imamo li savjesti da se nosimo s tim?
Ako se još uvijek dvoumite, pogledajte to dijete koje sada spava ili se igra pored vas, jer ćete jednoga dana njoj ili njemu podnositi račun za ono što niste danas spriječili, a mogli ste.
Mitropolit nemački – Grigorije
