**
O JEDNOJ SKORO ZABORAVLJENOJ NARODNOJ PJESMI
U ovom kratkom radu govori se o jednoj dosta neobičnoj narodnoj lirskoj pjesmi koja ranije nije zabilježena ni u jednom popisu narodnih lirskih pjesama.
Ključne riječi: mor, amor, ljubavna pjesma, kiridžijski putevi, Konavli, Kalinovik, Hercegovačko Zagorje
MOR, AMOR MOR
Mor
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti tanku košu
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti oroz pavte
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti ogrlice
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti belenzuke
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti anteriju
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti cipelice
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Kupiću ti zlatan prsten
Ti da nosiš girgiš
A ja da gledam
Ti da nosiš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
Mor
Odvešću te svome dvoru
Ti da šetaš girgiš
A ja da gledam
Ti da šetaš girgiš
Oću da viđu
Amor mor
Dano grozdano
Amor mor
Dano đerdano
Amor mor
Dano pirdano
1.
Svi oni koji izvrsno poznaju srpske narodne običaje, etnologiju, etnomuzikologiju i narodnu liriku u susretu s ovom neobičnom pjesmom koja se zadržala još samo u selu Mosorovići na Hercegovačkom Zagorju ostaće zadivljeni . Mi smo tu pjesmu i njeno pjevanje slušali i kao djeca djelimično upamtili dok su je uglavnom stariji ljudi, a nerijetko i žene pjevali na prelima i sijelima u dugim zimskim noćima na Hercegovačkom Zagorju, dakle, u selima oko Kalinovika. U prvoj polovini dvadesetog vijeka ona se mogla čuti i u Vlaholju, i u Jažićima, i na Jelašcima, i još ponegdje, ali su je, to je van svake sumnje, najljepše i najčešće pjevali u selu Mosorovići gdje se jedino i sačuvala do danas. Zna se da je ovu pjesmu najčešće pjevao izvjesni Krsto Pavlović sa svojom grupom, ali su je jednako dobro pjevali i Crnjci (Crnjak je prezime u Mosorovićima.).
U drugoj polovini dvadesetog vijeka, ova, a i sve druge lirske narodne pjesme su sve rjeđe pjevane iz prostog razloga što je omladina otišla u gradove, što na posao u fabrike, što na školovanje, a sela su zapustjela. Kada bi se ponekad, ali sve rjeđe i okupili momci bi zapjevali jednu drugu pjesmu koja je više ličila na bolni jauk za nečim vrlo dragim čega više nema:
Oj Mileva đe si me dovela
U čaršiju đe nema sijela.
Interesujući se za stare običaje na Zagorju sjetili smo se i pjesme MOR, AMOR MOR, i njenog neobičnog teksta, i za ovo podneblje još neobičnijeg melodijskog izvođenja, a istovremeno zabrinuti za njeno nestajanje i potpuni zaborav mi smo počeli tragati za njenim ostacima i na svu sreću uspjeli da je zabilježimo i tekstualno, i melodijski od jednog od najstarijih stanovnika sela Mosorovići, od Milovana Crnjka.
2.
Slušajući, ili čitajući tekst ove nimalo za Zagorje obične i sigurno vrlo stare pjesme pred nama se otvaraju različita pitanja na koja bi trebalo odgovoriti, a osnovno logično pitanje je odakle ova pjesma na Hercegovačkom Zagorju i odakle u njoj kao odrednica za ljubav riječ romanskog porijekla AMOR.
Pošto na prvi pogled ni na jedno od ovih pitanja nema logičnog i brzog odgovora valja se malo povratiti u našu prošlost i vidjeti da slučajno ne postoje kakve bitnije veze Srba sa Zagorja sa romanskom kulturom ili sa romanskim življem.
Odgovor je i ovdje naizgled negativan u smislu klasičnih kulturnih, pa i rodbinskih veza, ali se javlja jedna vrlo zanimljiva nit koja kalinovičke Srbe i ovaj prostor veže sa Konavlima i Dubrovnikom, a to su trgovački putevi. Naime, jedan značajan broj Srba sa Zagorja, iz sela oko Kalinovika je krajem osamnaestog i skoro cio devetnaesti vijek svoj imetak sticao na kiridžijskim poslovima transportujući na tovarnim konjima vino, so i drugu robu iz Konavala i Dubrovnika preko Nevesinja, Kalinovika i Treskavice za Sarajevo. Jedan od najuglednijih kiridžija iz ovih krajeva sredinom devetnaestog vijeka je bio i moj čukumdjed Risto Petrov Lalović koji je oko 1860. godine na povratku iz Dubrovnika razbolivši se od trbušnog tifusa umro kod ujaka u Nevesinju.
Neko može pomisliti kakve to veze imaju kiridžije sa ovom ili bilo kojom drugom pjesmom. E pa, izgleda, da ipak imaju. Pjesmu u kojoj se pominju riječi AMOR i GIRGIŠ ili GIGIŠ su vrlo lako mogli da čuju ovi ljudi, kiridžije, negdje u Konavlima ili u Dubrovniku, da im se svidi, kako njen neobičan tekst i za njihov zavičajni način pjevanja neobična melodija, i ritam koji u izvjesnom smislu podsjeća na ritam igre LINĐO, pa da je upamte i uz vatru na kiridžijskim odmorištima pjevaju sjećajući se blještavila primorskih gradova i možda neke neuzvraćene ljubavi.
Da je ova pjesma vezana za kiridžije i trgovačke puteve govori i glagol kupiti koji podrazumijeva da onaj ko ga upotrebljava ima novaca za koje svojoj dragani u koju je zaljubljen može da kupi skupocjeni nakit i odjeću, a trgovci za koje su ove kiridžije obavljale posao su svakako imali dovoljno novaca.
Dakle, nakon svega navedenog usuđujemo se sa velikom vjerovatnoćom tvrditi da je ova pjesma u Hercegovačko Zagorje stigla iz Konavala ili iz samog Dubrovnika kiridžijskim putevima polovinom devetnaestog vijeka, a u selu Mosorovići se najduže zadržala iz nekih razloga koji u ovom času nisu i najvažniji.
3.
A sada ponešto i o samoj pjesmi i njenom pjevanju. Pjesma MOR, AMOR MOR je očigledno ljubavna pjesma upućena voljenoj osobi s ciljem da se ona darovima, koji su i lijepi, i izuzetno vrijedni odobrovolji da uzvrati ljubav. Voljenoj osobi se obećava „tanka koša“, dakle svilena košulja u zamjenu za tkanu od grubog lana ili ćetena i kostreti, anterija, ukrasni pojas sa „oroz paftama“, kopčom čiji oblik podsjeća na orozov kljun, ogrlicu, belenzuke, anteriju, cipelice i na kraju ono najvrednije, zlatan zaručni prsten kao bračnu ponudu.
Voljenoj osobi se stalno skreće pažnja da ona te poklone treba da nosi uzvišeno, ponosno, GIRGIŠ, a da joj se druga strana divi i stasu i izgledu, i nošnji samoj. Ne skrivajući svoju ljubav, darodavac, a to je ovdje vrlo važno naglasiti, ni u kom slučaju i ne pomišlja da poklonima kupi ljubav, ne pomišlja da voljenu osobu dovede u bilo koji oblik zavisnosti. Jedina želja je da voljena osoba u svojoj ljepoti postane apsolutno superiorna, da joj se divi i da kao takva bude, primivši između ostalog i zlatni prsten, doživotni saputnik.
Snagu tog ljubavnog zanosa posebno izražava melodija i način pjevanja. Svaku strofu solo pjeva pjevač koji ima najljepši, vrlo zvonak glas, a refren pjeva cijela grupa. Kada se pažljivo sluša tekst, melodija i način samog pjevanja (kombinacija solo i horskog) onda se stiče utisak da se pred vama dešava iskonska kosmička drama iz koje zrače arhetipske komponente čiste i uzvišene ljubavi.
Rade R. Lalović
СЛОВО језика српскога, часопис за српски језик, књижевност и културу
број 33 август 2011. • година VIII
Prvih šest brojeva ovoga časopisa izišlo je pod imenom Raspeće jezika srpskoga. Časopis je nastao 2004. godine kao izraz otpora grupe nikšićkih srednjoškolskih profesora nasilju nad imenom srpskog jezika u Crnoj Gori. Od avgusta 2006. izlazi pod imenom Slovo.
