REDAKCIJI
Poštovana Gospodo,
moj srdačan pozdrav iz Crne Gore za Vas i sve one sa nekadašnjih jugoslovenskih prostora a sada su u dijaspori.
Dostavljam tekst za objavljivanje u vašoj elektronskoj novini, pod naslovom OD SVAŠTA MAJSTORI.
Podgorica, 09. jul 2009. godine Dr Momčilo D. Pejović
OD SVAŠTA MAJSTORI!?
Gotovo pred sami kraj 90-tih godina prošloga vijeka nastade veliko nevrijeme, a ču se da je to prirodna pojava! Odrazi se katastrofalno na stanovništvo ondašnje monolitne, bratstvom i jedinstvom opšivene i etablirane državne zajednice, neponovljive i velike SFRJ od milošte zvane JUGA. Kao i svaka prirodna katastrofa ostavi velike posljedice ne samo po materijalna dobra nego i po živa bića, stanovništvo, narode, nacije i nacinalne manjine na tadašnjem velikom komunističkom prostoru Zapadnoga Balkana. Ono što ni sanjati nijesmo mogli desi se, kao što napisa neumrli pjesnik, filozof i državnik Vladika Rade neka bude što biti ne može! I tako mu ga bi, razuriše onu državu oni što su se u nju kleli svime i svačim a ponajviše stisnutom pesnicom i partijom – SKJ, njegovim djelom, likom i slikom.
Nevrijeme kao i svako drugo što za sobom ostavlja pustoš prilikom povlačenja, a posebno ono na vjetrometini balkanskoj, ostavi patuljastim državama i njenim vladarima, bolje reći feudalcima na manjim feudima, da se ima šta i vidjeti, popravljati i iznova praviti. Rasčišćavanja do današnjega dana traju i zasad nema izgleda da se privedu kraju. Koliko će sve to trajati niko ne hoće da se usudi pa da prognozira! Ni poznati vidovnjaci crnogorski ne htjedoše reći ono što za budućnost vide ili ne znaju i nikada nijesu ni znali?!
Svako vrijeme ima-nosi svoje breme pa tako i to crnogorsko nevrijeme, koje nas je bilo zapljusnulo sa sjevera košavom, a sa mora burom pa kasnije jugom, ostavi nam u napredak mlade, lijepe i (još) pametne, bolje reći generaciju zvanu od svašta majstori! Oni ostadoše i dan današnji da krpe, šiju, riju, obnavljaju, ruše, grade, samo ništa ne siju a bogme dobro žanju.
Na samom početku posljednje decenije XX vijeka od svašta majstori na velika vrata uvedoše parlamentarizam umjesto nekadašnjeg jednopartizma, pa tako zasjedoše i dobro se ponamjestaše i osiguraše evropskim reformama, demokratijom, integracijama, vaučerskom privatizacijom, rasprodajom privrednih preduzeća, tenderima, dokapitalizacijom, bankama, univerzitetima, neboderima, hotelima, jahtama, brodovima, avionima i ko zna čime sve ne do dana današnjega.
Postadoše poznati i priznati u svijetu sa prvom ekološkom državom i završiše sa obnovljenom nezavisnom državom Crnom Gorom. Spojiše početak i kraj, kao oni što umiju i znaju!? A kako i ne bi kada na samom startu svoga državničkoga položaja utvrdiše i staviše na znanje svojim građanima da godine počinju januarom i svaki naredni mjesec je januar! Jedino su se brojevi godine mijenjali, ali po usporenom tempu jedna njihova godina je deset drugijeh godina strpljenja, čekanja i spašenja, jer mi smo barometar – pokazatelj stabilnosti regiona i ključ Balkana?! Devizama sa početka njihove vladavine ili bolje reći dolaska sa ulice mi znamo kako preko one za bolji život pa sve do za sigurnu evropsku budućnost građanima se osigurava pravo da strpljivo čekaju svoj dan za biro rada ili penziju.
Ovo danas je duga i druga godina njihove vladavine, a šta će tek biti kada budu vladali dva ili tri mandata od po četiri ili pet godina?! Prosperitet na svakom koraku i u svakoj privrednoj grani, samo je životni standard najvećeg dijela stanovništva Crne Gore manji od polovine novčanog iznosa evropske socijale. I to će(mo) prevazići samo da ova globalna kriza prođe, a nas nije mnogo zahvatila, jer smo se odavno učvrstili primjenom najvećih naučnih dostignuća i obezbijedili domaćom pameću, ekonomskim stratezima i ekspertima sa našeg izvora i bogatih prirodnih resursa.
Od sjevera do juga i od istoka pa sve do zapada danas Crnom Gorom duvaju povoljni vjetrovi, bez mogućnosti da se ponove košave ili bure! Tako i treba onima koji strpljivo čekaju da im se udijeli kora suva hljeba bilo od onih na vlasti ili onih iz Evropske unije ili moćne članice NATO-a.
Ko može negirati našega premijera kad kaže da nema bankrota, nema velike nezaposlenosti, nema otpuštanja radnika?! I nema, jer je sve odavno otpušteno, rastjerano, raspušteno, rasprodato ili stavljeno pod stečaj. Ko može drugačije objaviti u našoj nezavisnoj štampi od onoga što oni na vlasti svakodnevno propagiraju i ubjeđuju da je sreća za građane Crne Gore što još nije teža ekonomska situacija, jer zahvaljujući njima mi smo preživjeli i sačuvali ekonomsku i biološku supstancu! Ko može negirati da ne raspolažemo sa velikim prirodnim resursime, da su nam privreda i posebno turizam dostigli nivo iz 90-tih godina XX vijeka, da je BDP premašio nekolike hiljade eura per capita? Ko može reći neću u rat i (za)što u NATO?! Ko može poreći da nam nije sve dobro izkontrolisano i pod video nadzorom da nema potrebe za security guard-om, vojskom ili policijom. Gdje su sada oni koji su pozivali na masovne radničke štrajkove? Da li imaju nacionalne penzije ili u kojem su iznosu? Gdje su i oni koji su prozivali tadašnju vlast za skriveno blago-devizne račune, riječju Gdje su pare?
Ako je sve tako kako poklik – politička elita odnosno oni na vlasti kažu, ubjeđuju, pokazuju, stavljaju na uvid i dokazuju da smo zemlja prosperiteta zašto nam osporavaju pravo da imamo i javno iznesemo svoje mišljenje. Neka nam omoguće da iznesemo svoje argumente i upitamo one koji su već dvije decenije zavaljeni duboko u foteljama državnim otkud najednom tolika njihova nepokretna i pokretna imovina sa kojom raspolažu, a primali su ili primaju samo poslaničku platu ili platu ministra, službenika državnog ili su možda još uvijek nezaposleni!?
Gdje su majstori sa mora ili od svašta majstori da riješe ovu globalnu ekonomsku krizu, koja nije Crnu Goru zahvatila već je samo okrznula, iako se građani muče da na svojim kaiševima probiju još jednu rupu a nema se gdje više, jer je rtenica odavno prijenula za letnjak?!
Podgorica, 09. jul 2009. godine Dr Momčilo D. Pejović
