Perkovićev advokat zatražio oslobađajuću presudu

Dan pošto je Hrvatska postala članica EU, Nemačka je Zagrebu dostavila zahtev za izručenje Perkovića zbog sumnje da je učestvovao u organizovanju ubistva Đurekovića. Nakon višemesečnih natezanja hrvatskih pravosudnih organa, Perković je Nemačoj izručen 24. januara 2014.

Nešto kasnije Nemačkoj je izružen i Perkovićev šef u tajnoj službi Zdravko Mustač, koji je takođe optužen za umešanost u ubistvo Đurekovića.

Nobilo je u završnoj reči tvrdio da je jugoslovenska Služba državne bezbednosti vodila akciju otmice Đurekovića, inače, nekada direktora Ine, koji je emigrirao u Nemačku.

Uoči današnjeg ročišta Perkovića je pregledala zatvorska lekarska procenivši da je njegovo zdravstveno stanje stabilno, a drugi advokat Peter Vagner se požalio sudu da njegov klijent ne može da spava jer se na bolničkom odeljenju zatvora nalazi u sobi s dvojicom zavisnika koji noću ne spavaju.

Neuobičajno Nobilo je završnu reč počeo o radu jugoslovenske tajne službe, odnosima i pravilima rada. Istakao je da je odbrani onemogućeno da dobije Đurekovićev dosije koji je u posedu nemačke obaveštajne službe BND za koju je radio, ali ni dokumentaciju iz Beograda, posebno, kako je naveo, iz vojne bezbednosne sužbe.

Dodao je da Sud nije uspeo da pribavi dokumenta iz Crne Gore.

Predsedavajući suda je u više navrata prekidao Nobila, čije izlaganje je trajalo čitava četiri sata, i više puta je davao pauze.

Nobilo je rekao da su umesto dokumenata svedočile osobe kriminalne prošlosti poput Sindičića, Vukušić i Penave.

Nastavio je opisom Đurekovićevog rada u Nemačkoj i navoda optužnice, prema kojoj je ubistvo inicirao savezni funkcioner Mika Špiljak, pa ga je, kako navode hrvatski mediji, sudija Dauster upozorio da dugo citira optužnicu koja je, kako je rekao, poznata.

Veliki deo završne reči Nobilo je posvetio svedoku Sindičiću, ali i sistemu bezbednosti u bivšoj SFRJ. Opisivao je tehnologiju rada tog sistema, kako bi pokazao, kako je rekao, „krivicu ili nevinost Perkovića“.

Posebno je naglasio odnos partije i države, koji su, kako je rekao, mnogi svedoci mistifikovali lažući o mešanju državnih i partijskih nadležnosti.

Za svog klijenta je rekao da je bio četvrta osoba u Hrvatskoj i sedma u Jugoslaviji u sistemu odlučivanja.

Govoreći o napadu na Đurekovića, kao akciji savezne tajne službe, Nobilo je rekao je postupanje bilo blago nakon njegovog bega u inostranstvo.

Nobilo je naveo i razgovor Ante Markovića i Staneta Dolanca, koji, kako je kazao, pokazuje Dolančevo mišljenje da je BND pisao tekstove Đurekoviću koji sam nije znao ništa o Titu. Nobilo je pokazivao razlike u tretiranju Đurekovića u Beogradu i Zagrebu. Tvrdi kako je savezni nivo, a ne hrvatski, (ne Perković i Mustač), inicirala Đurekovićevo ubistvo.

Nakon upozorenja predsedavajućeg da sažme završnu reč, Nobilo je naveo niz pojedinačnih bombaških akcija za koje označava odgovornima članove Hrvatskog državotvornog pokreta Nemačka. Terorističke akcije pripremale su se protiv Jugoslavije na tlu Nemačke, rekao je Nobilo, pokazujući dokument koji kaže govori o pomaganju nemačke tajne službe ekstremnim emigrantima u tome.

Upoređivao je sve sa današnjom borbom protiv terorizma, ali ga je sudija još jednom prekinuo rekavši da izjave Baraka Obame i Angele Merkel nemaju veze sa slučajem Perković, rekavši: „Ko se nabacuje blatom, treba da pazi da ne sedi u staklenoj sobi“.