(Dajemo kraće izvode-odlomke, sa ili bez naslova, iz obimne kritičke studije pod naslovom: Novak Kilibarda u totalu i svome ogledalu, autora dr Momčila D. Pejovića. Rukopis studije je u završnoj fazi pripreme za štampu)
…Ako nijesi u čoporu, loše ti se piše, ne znam kako da pišeš, moj dragi prijatelju… Možeš da pišeš, možeš čak i dobro da pišeš, moj prijatelju, ali nemoj se iznenaditi ako se oni iz čopora pobrinu da se o tom ništa ne čuje. Njihov tajni posao namjerno zaboravljanje, tj. ubijanje pisaca pojedinaca. Kod njih u prvom planu nijesu pisci, nego oragnizovanje čopora, njegovo elementarno samoodržanje. (Milutin Mićović)
NOVAK KILIBARDA U TOTALU I SVOME OGLEDALU
Novak Kilibarda u ratu za mir protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom hodu vremena i promjena – Nekad u rata za mir danas za NATO. Od istine do zablude i natrag do snova. Iz hobija u politiku. Kako je N. Kilibarda sebe pripremao da bude političar. Od političara na usluzi do političara skutonoše. Put njegove katarze još traje i u fazi je aktivnog čučanja. Revanšista i pacifista. Ratnik ili osvetnik. Od Novaka Arlekina do Kilibarde političkog kameleona. Žrtva sopstvenog romantičarskog zanosa ili dobrovoljac na usluzi SDB-a, KOS-a! Od prvoborca u ratu za mir do prvoborca u pokretu za crnogorsku nezavisnost. Od velike srbende do najcrnogorskije be(n)de. Nekadašnji veliki 200 odsto Srbin, mali Dukljanin i danas najcrnogorskiji Crnogorac. Od promiloševićevca do antimiloševićevca. Obožavalac pa nipodaštavalac V. Koštunice. Strah od Haga otjerao Kilibardu u zagovornike crnogorstva. Sve Novakove životne zablude ili evolucija snova i zabluda. Od protivnika inovjerstva do njihovog najvećeg protagoniste. Kilibardin antiislamizam i apologetika Osmanskoga carstva. Svi su krivi samo je Kilibarda nevin!? Buđenje i otriježnjenje uz ambasadora. Od unikatnog i evolutivno-eruptivnog političara do evolutivno-integrativne razvojne političke ličnosti. Klik-klak predsjednik stranke. Procesi Novaka Kilibarde i njegove projekcije u daleku prošlost. Mijenjanje tokova istorije, cenzura književnih i istorijskih djela i pranje političkih biografija.
Sve na jednom mjestu o nekadašnjem, današnjem i svakidašnjem Novaku Kilibardi, političkom čistuncu i naivcu iz pragmatičnih razloga! Izjave, govori, intervjui, pripovijedanja, objašnjenja, pojašnjenja, tumačenja, propovijedanja, oprosti, izvinjenja, stid i sram, lični i politički ponos i trijumf ideja koje je zastupao. Sanjar ili za(b)luđeli političar, kritičar ili udvorica, političar, lider, diplomata, samo ne pjesnik i državnik. Na političkom startu ili u političkom blatu. Padobranac bez padobrana i osvetnik sa kamom ili olovkom u rukama. Političke maske su njegovo nadahnuće i životni moto. Novak Kilibarda kao nekad svjestan i savjestan intelektualac protiv Novaka Kilibarde kao sanjalice, zabluđenog političara i uslužne ličnosti, a danas na mjestu samostalnog političara i javne ličnosti. Maske iz političkog rukava Novaka Kilibarde nijesu sve nestale iako su mnoge sa njegovoga lica pale, one su samo stale ali ne i nestale. Sigurno, još nije rekao punu istinu o svojim političkim snovima, zabludama i lažima.
Da li će progovoriti, odgovoriti i negirati ili će kao i do sada politički i pragmatički (pr)ocijeniti da mu je samo potrebno ovlaš odgovoriti, zamazati, premazati, optužiti, (pre)baciti krivicu i odgovornost na drugoga i aktivno čučati, a mudro (za)ćutati!
NAPOMENA: Za izradu navedene studije koristili smo obimnu dnevnu i periodičnu štampu, između ostalih, navodimo kompletnu štampu dnevnih ili periodičnih listova i časopisa: Pobjeda (Podgorica, 1990-2009), Vijesti (Podgorica, 2000-2009), DAN (Podgorica, 1999-2009), Monitor (Podgorica 1997-2009); i dljelimično: Liberal-Cetinje; Onogošt-Nikšić; Crnogorski književni list (CKL-Podgorica), Politika-Beograd, Blic-Beograd, Trend-Beograd, Pečat (Beograd); Oslobođenje-Sarajevo, Publika(Republika)-Podgorica, DANI-Sarajevo, Svedok-Beograd i tako dalje, naravno samo ono što se odnosilo na imenovanu ličnost.
Podrazumijeva se da smo koristili veliki broj izjava, intervjua, članaka ili priloga, koje je prof. dr Novak Kilibarda davao novinarima ili objavljivao u vidu feljtona u dnevnoj štampi a objavljeno je u Crnoj Gori, tu prije svega mislimo na nezavisni dnevni list Vijesti, kao i na ostale dnevne listove, časopise i tako dalje.
Posebnu zahvalnost dugujem, za korišćeni materijal i literaturu, autorima tekstova, priloga, članaka, izjava, intervjua i tako dalje, gospodi: dr Marku Vešoviću, književniku, (Sarajevo); Mr. Radenku Šćekiću, (Podgorica); Slavoljubu Šćekiću, (Podgorica); Branku Vojičiću, (Podgorica); Slavku Peroviću, (Prag); Fahrudinu Radončiću, (Sarajevo) Senadu Pećaninu, (Sarajevo); Tamari Nikčević,(Podgorica-Beograd); Želidragu Nikčeviću, (Podgorica-Beograd), kao i brojnim autorima-novinarima čija imena nijesmo spomenuli, a čije smo tekstove koristili tokom rada za navedenu studiju.
Iz tehničkih razloga u tekstu nijesmo unijeli korišćenu literaturu, brojnu dnevnu i periodičnu štampu ili dokumentaciju, kao i preuzete djelove tekstova izjava, intervjua, članaka, priloga, notica, blogova, sa web stranica pojedinih ličnosti i tako dalje sa pojedinih portala – elektronskih novina, koje smo našli na GOOUGLE-u, a odnosili se na imenovanog političara. S obzirom da korišćeni materijal za navedenu studiju iznosi preko 5000 stranica, a preuzeti citati, koji se nalaze pod znacima navoda i izvoda u tekstu obima su više od 20 stranica ili oko 150 bibliografskih jedinica, iz tehničkih razloga i čitaoca radi nijesmo navodili korišćene izvore i literaturu ili videozapise.
Iz tih razloga izvinjavamo se onima koji prepoznaju djelova korišćenog materijala, mada su stavljeni u zagradama – pod znacima navoda i izvoda kao tekst drugih autora, a svakako, kako i zahtijeva ozbiljna studija i principi nauke i naučne aparature, da će se naći prilikom štampanja navedene studije kao posebnog izdanja.
Takođe, iz tehničkih razloga u daljem tekstu izvoda – odlomaka umjesto punog imena i prezimena Novaka Kilibarde koristili smo skraćenice: N. K., Kilibarda ili N. Kilibarda.
U V O D
Novak Kilibarda moralna vertikala i paradigma političkoga miljea današnje Crne Gore, nezavisne, demokratske, prosperitetne, potpuno privatizovane, transparentno tranzicione i, naravno, da se ne zaboravi ekološke prve u svijetu nezag(r)ađene države.
U ovome kritičkom radu-studiji podsjetićemo se ne tako davnih dana i vremena kada se pjevalo Uskoro će Kilibarda Crnom Gorom da zavlada, preko Oj drugovi, jel’ vam žao, do Za kim zvona zvone! Iako (ni)je sve baš tako bilo, ipak, može se reći da je on bio narodni tribun koji je žario i palio u Crnoj Gori i izvan njenih prostora, tu do Dubrovnika i Bosne i Hercegovine, naravno, više verbalno i zapjenušano nacionalistički nego hladnim oružjem sa kamom u rukama ili vatrenim oružjem za darovanje a sve za krst časni i slobodu zlatnu, sa devizom Vi naprijed, a ja ću za vama, jer je lidera trebalo (sa)čuvati, od ne daj bože, teškoga fizičkog ranjavanja ili tragedije.
Lider Narodne stranke onoga ne tako davnoga vremena crnogorskoga prularizma-višestranačja, kada se u Crnoj Gori društvo počelo demokratizovati po nacionalnom ključu i raslojavati po ličnim primanjima, bankovnom kontu, imovini-nekretninama i uopšte po životnom standardu građana, ostavljajući komunizam i napuštaju ga ili bolje reći ostavljajući-odlažući ga na ostrvu đubrišta. Jedan je iz plejade odlikovanih za svoje ratne zasluge i to Njegoševim ordenom, mada je u crnogorskoj javnosti takvu činjenicu negirao. Da li mu se može i treba vjerovati kada je od drugoga zahtijevao ili ga prozivao govoreći: Gospodine…, prije izbora bićete dužni da orden koji ste dobili od Karadžića izvadite iz fijoke, pa ili ga stavite na prsi ili ga vratite Karadžiću, a ja oreden neću vratiti koji sam dobio od Radovana Karadžića, kliktao je starina Novak u jednoj od predizbornih kampanja? A šta bi drugo činio Kilibarda Novak, profesor koga studenti najviše vole i čija su predavanja bila najposjećenija, nego da samoga sebe poslije nešto manje od decenije negira svojim zabludama i besvjesnim stanjima, naravno, sve uz stručnu pomoć i osviješćenje tokom jednoga kratkoga susreta sa ambasadorom jedne strane države, koja je bogme dosta moćna i koja mu je otvorila oči uprkos naučnom pozivu i ozbiljnim godinama života, koje je uspio da nakupi sa samo šest decenija predanoga rada, od kojih tada u nastavi visokoškolskoj gotovo punih četiri decenije i po slovu zakona već tada je mogao otići u starosnu i zasluženu penziju.
Na samom početku ovoga uvoda da se izjasnimo i naglasimo, jasno i potpuno, da ovdje neće biti riječi o Novaku Kilibardi kao naučnom radniku, profesoru književnosti na Filozofskom fakultetu u Nikšiću ili danas na privatnom univerzitetu i proznom piscu, već samo o njemu kao političaru, tumaču istorijskih procesa, događaja, književnih i istorijskih djela i stranačkom lideru jedne od tada najjačih i najbrojnije opozicione stranke u Crnoj Gori iz vremena posljednje decenije XX vijeka koja je imala svoj zenit upravo u tom periodu, a njen idol i vođa, neprikosnoveni lider i političar bio je alfa i omega u stranci, kojoj je pripadao sve do njegovog smjenjivanja od njemu najbližih i eksperata koje je on takvima (samo)proglasio i dobro udomio.
Nekoliko je faza u njegovoj političkoj biografiji koje karakterišu njegovu ličnost i habitus, karakter same ličnosti, počev od pojave na političkoj sceni ili pozorištu crnogorskog višestranačja pa sve do samostalnog političara i dnevnopolitičkog dežurnog advokata njegove nove stranke odnosno njegovih novih vlastodržaca, koji su mu znali zahvaliti za njegovo reagovanje, a on to, ipak, lijepo naplatio, makar samo medijskim svakodnevnim eksponiranjem i dežurnim kritizerstvom. Treba istaći da su mu se u vremenu njegovog političkog zenita udvarali svi mediji i pojedinci, pa i kasnije kada je, naravno, promijenio svoju opozicionu ulogu-poziciju sa novom u trgovinskoj misiji – diplomatskoj karijeri u Sarajevu. I tada će on biti medijska ličnost Crne Gore, a pisci, književnici, naučni radnici, političari svi će hvaliti njegovo književno djelo i naravno zaboravljati ili stavljati u zaborav – potiskivati njegovu političku prošlost, jer je i to Crna Gora dvolična i prepoznatljiva, posebno u periodu od kraja posljednje decenije XX vijeka pa sve do dana današnjega.
Nastojaćemo da argumentima pokažemo njegovu ulogu političara, lidera, opozicionara, diplomate, pa sve do dežurnog i slobodnog samostalnog političara, koji sebe samoreklamira, medijski protežira i lično nastoji opravdati svoja činjenja i nečinjenja i sve tako do njegovog svakodnevnog pranja političke ličnosti iz vremena opozicione uloge u članstvu i liderstvu u Narodnoj stranci. Spiranje političkog blata, koje se taložilo nekoliko godina u vremenu nacionalističke propagande, srpstva i srpskoga zanosa, nastojaće da opravda i spere ali bezuspješno, jer je veliki nanos uspio na sebe nanijeti-staviti u vremenu rata za mir i odbrane srpstva i srpskih zemalja na bivšim jugoslovenskim prostorima.
Na osnovu brojnih napisa, kritika, izjava, reagovanja, intervjua i tako dalje objavljenih u štampanim i elektronskim medijima, kao i izvjesne dokumentaacije o Novaku Kilibardi kao političaru dali smo njegov politički lik onako kako je on uistinu izgledao i djelovao za protekle dvije decenije, nastojeći da budemo objektivni u prikazivanju i argumentaciji, bez pristrasnosti i bilo kakve pomisli da uvrijedimo njegovu profesionalnu ili političku ličnost. Kritici smo podvrgli sve ono do čega smo mogli doći, a što nam je bilo dostupno, analizirajući i upoređujući sve njegove izjave, intervjue i tako dalje, a nijesmo sakrili ništa što je bilo pozitivno u njegovoj dvadesetogodišnjoj političkoj djelatnosti. O njegovoj naučnoj karijeri nećemo, niti je želimo čak ni dotaći, a kamoli govoriti ili prepričavati ono što su drugi rekli o njemu. To ostavljamo onima koji su stručni i kompetentni da kažu svoju riječ o njemu kao naučniku i profesoru, proznom piscu i književnom djelatniku. Ipak, možemo reći da ima onih koji su mnogo stručnije sagledali njegovu ulogu književnika i naučnoga radnika, a političku djelatnost malo zapostavili ili bolje reći nastojali samo površno da je prikažu u javnosti.
Naravno da nije lako dati potpunu sliku njegove političke karijere, jer je trebalo pregledati ogromnu građu – dokumentaciju počev od njegovih prvih medijskih govora, izjava, tumačenja, obećanja, prijetnji, propagiranja, intervjua i sve do neprimijetnog, vještog ili jasnog dodvoranja vlastima i onima koji će mu omogućiti da se dočepa vlasti i zasjedne u fotelje državne, i sa njima da participira u vlasti zarad pranja lične političke biografije i prošlosti, a naravno i onih sa kojima je u vlasti.
Mora se priznati da je bio neumoran borac za postizanje sopstvenih ciljeva i odbacivanje svoje nacionalističke prošlosti samo da ostane i opstane što duže u vlasti, sa onima protiv kojih je bio oštar, uvredljiv, ciničan, zlonamjeran, proračunat, prevrtljiv, kameleonski spretan da se odmah uklopi u novu političku situaciju i bogme sebe uzdigne. Nekada je bio kadar sitići i uteći, a danas nešto muca, štuca, zijeva, uzdiše a ne diše da valja, škripa pluća mu se čuje kad hoće malo jače da vrisne, čini se kao da ga je neka golema nevolja spopala!
Iako je bio u teškom političkom nokdaunu na patosu ili češće na koljenima, lagano se podizao sa izvjesnim zakašnjenjima i uspijevao se održati u politici i vlasti sve do trenutka kada su ga konačno odbacili oni kojima je dobro zamiritao i koje je doveo do položaja i funkcija, nezasluženo je uživajući i na kraju od njih istih bio odbačen kao islužena krpa, marginalna politička ličnost.
Neki ga svrstavaju u najneprevođenije pisce i kažu da je to, ipak, dobar pokazatelj ili dokaz sa kojim bi se tada moglo potvrditi da naškom seljakluku nigdje kraja nema i da u CG živi polubudalasti polunarod. Vjerovatno je ornitolog iz Banjana imao viziju sa kojom je htio da nadmaši i samoga sebe i svoje umne i fizičke mogućnosti samo da bi politički uspio u naumu da zavlada političkom scenom u Crnoj Gori i bude ono što ne može biti mudrac naše posljednje decenije 20. vijeka. Ponekad je bio pod napadima lirske dijareje pa je koristio svoje eksperte kao zamjenu do njegovog ozdravljenja ili kao pauze za prikupljanje dokumentacionog materijala samo da svome političkom protivniku iz pozicije da ubjedljiv odgovor dokumentovan njegovim lirskim nijansama.
(Izvodi – odlomak br. 1)
– Novak Kilibarda u ratu za mir protiv Novaka Kilibarde u evolutivnom hodu vremena i promjena –
N. Kilibarda započeo je svoju političku djelatnost kao lider Narodne stranke a bez bez svojih zasluga u procesu rušenja komunističkog rukovodstva u takozvanoj antibirokratskoj revoluciji. … Skoro trideset godina kao disident bavio … se nastavom i pisanjem knjige, prvo su imali premoć naučni i stručni radovi…, a kasnije će se posvetiti beletristici. …ja samo mogu masi da govorim…, kaže i sa divljenjem o sebi govori i već u tim riječima se već može spoznati njegovo slavoljublje, narcisoidnost i pohlepa za vlašću i vladanje masama, i kao osnovni motiv poslužili su mu za osvajanje vlasti i vođenje mase u bezdan. Naravno, čitao je Vođu, Dangu, Stradiju, vidio sebe kao vođu-slijepca koji hoće da upravlja masama, narodom, da ih upotrijebi onako kako on hoće i za svoje potrebe, da ih zavodi i predvodi, a on da se toj masi smije u lice. Te riječi izrečene u ispovijesti njegovoj samo su njegovo prikrivanje i izgovor za stradanje onih koji su za njim pošli i koji su mu na riječ povjerovali. A sada snovima i zabludama nastoji da opravda svoje političke strasti i neostvarene snove.
Možda je N. Kilibarda već tada na početku političke karijere u vremenu prularizma-višestranačja i sa izborom za predsjednika stranke vidio sebe kao novog osvajača počevši od Džingis kana pa do fašističkog vođe A. Hitlera. O kakvim li je prostorima i osvajanjima već tada sanjao i da li bi se zaustavio sa osvajačkim pohodima samo da je ostvario san o srpskom Dubrovniku i stvorio Duborvačku republiku, a da li bi mu bilo malo Dušanovo carstvo? Da li bi se proširio i na Malu Aziju ili bi krenuo prema trulome kapitalističkome zapadu kojega je, ipak, prezirao iako je bio disident, a danas mu u potpunosti odgovara privatizacija u kojoj je sa svojim ekspertima dobrano participirao. Već na samom početku svoje ispovijesti Kilibarda priprema čitaoca na obmanu i suptilnu prevaru i zavođenje za Goleš planinu igrajući na kartu da mu se opet povjeruje, kako bi on znao reći: ako te neko prevari jednom u redu, ako te prevario dva put i to je u redu ali ako prevari treći put onda si ti budala. E tako N. Kilibarda u svojoj ispovijesti ispreda priču o svojim stradanjima, disidentstvu, komunizmu, ideologiji i svemu sa čime nije bio zadovoljan ili iz čega je bio izopšten, pa mu se pružila prilika u parlamentarizmu da se odmah poslije antibirokratske revolucije isproba u Narodnoj stranci, koju osnovaše niko drugi nego SDB – KOS službe zarad uslužnih potreba za neke državne interese i slično.
Shvatio je odmah da ima mogućnost da se osveti svima onima koji su mu u komunističkom peridu zasmetali i koji su ga ostavili. Tako će rasti, razvijati se, jačati, žariti i paliti mase svojim govorima i ujedno ih zavoditi. Usmjeravaće ih u pravcu koji njemu odgovara. Već tada je stekao snagu i otvorio mu se put uzleta političkoga ka natprirodnoj moći sa kojom će vladati masama, valjda i narodom ili on potcjenjuje one u masi! Dakle, on masu nipodaštava, ali je i zloupotrebljava. Zato se Kilibarda i ne osvreće na brojne žrtve koje su iz mase pale na braniku njegovih ideja, snova i zabluda jednoga pisca, književnika i univerzitetskog profesora! Vidi N. Kilibarda u masi mnoge građane koji su tu da se izgalame i odmah mu je za oko palo da su lak plijen za njegovu ideološku upotrebu kao što ono divlja zvijer u velikome krdu nađe nejaki plijen. Rekao je sebi eto plijena, eto mi šićara, eto mase da se ostvare srpski snovi i bude novi vođa, najveći od svih dotadašnjih i veći od onoga na kojega ukazuje da je jedini i glavni krivac za sva dešavanja na bivšim jugoslovenskim prostorima. Za njega nije bilo dileme da li dejstvovati brzo i slatkorječivo, a sve začinjeno stihovima iz epske-narodne poezije.
Botaničar, etnolog, baštovan… u isti mah i optičar znao je da osjeti talas i najmanjeg povjetarca i razazna miris cvjetova koji nadolazi, pa ga je vješto za sebe prilagođavao i njemu se podvrgavao. Politički vjetrovi, koji su u nacionalističkim vremenima posljednje decenije 20. vijeka olujno duvali, na njega su samo pozitivno djelovali i pragmatično bili usmjeravani u pravcu njegovih političkih zanosa i vizija kao i osvajačkih namjera prema srpskom Dubrovniku i svim srpskim zemljama na prostoru nekadašnje velike i jedinstvene bratstvom i jedinstvom optočene monolitne Jugoslavije.
Malo je reći da je politička sudbina dr Novaka Kilibarde, profesora Univerziteta u Podgorici, neobična. Rođen 1934. godine u Banjanima, školovan u Beogradu, postao je jedan od najznačajnijih proučavalaca narodne književnosti… Do pada titoizma pojavljivao se uglavnom tamo gde nema političara. Dao je bezrezervnu podršku Momiru Bulatoviću i Milu đukanoviću onda kada su rušili staru vlast u Crnoj Gori… Izjašnjavao se kao Srbin, pravoslavne vere. …Prema tome, gospodin Bulatović i njegova partija treba da uzmu nauk od crnogorskih gospodara, od vladike Danila do kralja Nikole, da narod Srbije i Crne Gore ne treba vještački sjeći državnim grancama… Narodna stranka smatra da će se prostori nade za tragični Srpski narod u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini otvoriti samo ako se oformi solidno državno jedinstvo Srbije i Crne Gore… Vi ste svojevremeno Momiru Bulatoviću i celoj toj garnituri dali bezrezervnu podršku? Ja sam dao podršku mladim i školovanim ljudima koji u metuzalemskoj pričaonici samoupravne strahovlade svježe govore i predlažu nešto novo. Učinilo mi se da će ti mladići uspješno razbijati marksističko-titoističku vlast i misao. Međutim, prevario sam se u tome što nijesam uzeo u obzir činjenicu da su ti mladi ljudi pripremani u komunističkom duhu da jednoga dana zamijene te iste starce koje su i zamijenili… Ako mislite da njihovu namjeru da Crnu Goru osamostale čim mognu, onda ću vam reći da Crna Gora nikada ne može biti ono što su države tipa Lihtenštajna… Međutim, ja takvu Crnu Goru jednostavno ne mogu zamisliti!… Tek kad se Balkan sredi bar onoliko koliko su se sredile zemlje zajedničkog evropskog tržišta, moći će se govoriti o Crnoj Gori kao nekakvoj srećnoj i sređenoj ekonomskoj jedinici balkanskoj. A kada će to biti? Na kukovo ljeto!… Riječju, politika koja je dovela do ovoga stanja treba pred narodom da položi račune da bi se s takvom politikom ozbiljno razgovaralo. Šta su te narodne vođe uradile na planu konsolidovanja pravoslavnog svijeta da bi se pripremio teren kako bi jednoga dana pravoslavno krilo u Evropi bilo pandan zapadnom hrišćanskom krilu?… U demografskom značenju Sarajevo je srpsko kao i muslimansko, ali u duhovnom značenju taj grad je muslimanski… Postigao je cilj. Srbi u Bosni i Hercegovini bore se za svoja elementarna prava, prvo da sačuvaju golu egzistenciju, a onda, ako je sačuvaju, da se jednoga dana ne izgube onako kako su se Hazari izgubili… Crnogorski narod ima istorijsku svijest i zna da kraljevska krv može da se nasljeđuje i sa ženske kao i sa muške strane. Kralj Aleksandar je prvi srpski kralj u istoriji kome su i otac i majka srpskoga kraljevskog roda. Dakle, i za one Crnogorce koji ne priznaju da su Srbi, kralj Aleksandar bio je i crnogorski kralj zato što ga je rodila kćerka kralja Nikole Petrovića.
Šta se sve može reći i zaključiti, a utemeljeno je na samo malom broju primjera od brojnih izjava Novaka Kilibarde?! Da li on može sebe danas prepoznati i negirati ili je sve bacio u mutnu Maricu, kako bi znao ponekad da kaže? Sve je to politika!? A politika je: Politika nije samo dnevna praksa nego i moć predviđanja i sposobnost sagledanja svoga mjesta u kontekstu opšte političke situacije!? Da li baš sve gospodine Kilibarda Novače? Šta je to N. Kilibarda kao političar predviđao i koju je moć predviđanja imao i ostvario tada i danas? Kada su počela trvenja u Narodnoj stranci imao je još uvijek podršku većinskog dijela istaknutih članova stranke i uspio se održati na njenom čelu, ali je ipak u drugoj polovini posljednje decenije 20. vijeka došlo da rascjepa, podjela i napuštanja stranke.
Šta će N. Kilibarda nego da pronalazi najbezbolniji način da svoju prevrtljivu politiku nazove evolutivnom politikom i time sebi da odstupnicu sa kojom ostaje opet u igri do sljedećih neki viših ciljeva? N. Kilibardu je natjeralo sopstveno uviđanje da se treba prilagođavati neumitnom hodu vremena i uklapati se u društveno-psihološki proces koji je jako vidljiv i evidentan. Jednostavno rečeno N. Kilibarda je upravo na tome pokazao svoje majstorstvo kovanja, da mu ne može biti premca, a to je da se treba prilagođavati neumitnom hodu vremena i tačka! Tako književnik i političar N. Kilibarda gleda na svoju dotadašnju prošlost i političku pripadnost, jer se on upravo bavio politikom iz hobija, reći će iz hobija sam ušao u politiku. Šta je radio sa onima koji su mu (po)vjerovali i koje je zavodio svojim radnim govorima sa kojima je zarađivao velike pare to je druga stvar, a što je kamion oružja posjedovala Narodna stranka i što se dijelilo njegovim članovima ni to nije važno i to je nemutni hod vremena i evolucija i svemu tome se treba prilagođavati!? Sve je to N. Kilibarda radio iz hobija! Iz hobija su nekome glave sa ramena nestajale, ljudski nevini životi ostajali na zgarištima ratnim i tako dalje. Sve iz hobija Novaka Kilibarde i njegovoga poimanja politike i djelatnosti nekadašnjega lidera Narodne stranke!!! Kakav je to bio hobi umnoga, vještoga i nenadmašnog ljeporječivog govornika N. Kilibarde u ratu za mir?! Pa na tako jednostavan način mogli bi svi koji pišu reći da je sve iz hobija i što ga kritikuju je iz hobija ili je i to jedan od izgovora za sopstvenu aboliciju i odstupnicu sa kojom N. Kilibarda hoće izaći iz svoga nacionalističkoga zamešateljstva koje je raspirivao među masama i dobro procijenio trenutak kada i gdje ih treba usmjeriti.
Politička kriza u Narodnoj stranci. Već duže vreme traju trvenja u Narodnoj stranci Crne Gore. Ko je tu s kim i ko je tu protiv koga? Teško pitanje… Razgovaramo o svemu tome i o ponečem još… – Prva je namjera bila da se istjeraju iz stranke najpoznatiji poslanici stranke. Ja ću ih pomenuti zaista: gospoda Šoć i Drecun, gospodin Popović, a uz njih, bogami, i druga gospoda značajna, kao što su gospodin dr Marković, gospodin Savo đurđevac, … ali prvo su htjeli da istjeraju trojicu najpoznatijih, a tada nijesu dirali predsjednika. Htjeli su da ogole predsjednika, a kad ga ogole, onda će predsjednik otpasti kao gnjila kruška… Zašto se crnogorska vlast toliko zaverila baš protiv koalicije Narodna sloga? – Sva je borba ovdje bila da se sruši Narodna sloga kao koalicija koja je uspjela da pomiri za mnoge ljude nepomirljivo – ljude koji su za samostalnu Crnu Goru, a to su liberali, i ljude koji su za saveznu republiku sa Srbijom, a to je Narodna stranka… U Srbiji je otvorena diktatura, a u Crnoj Gori je perverzna diktatura, perverzna i perfidna diktatura… I ne može se Milo đukanović preko noći iskupiti da bude nešto demokratsko, evropsko i svjetsko, a da Momir bude sve retrogradno, nevaljalo i zaostalo. Oni su to sve radili… hoćemo da očuvamo srpstvo u Crnoj Gori, koje će imati ugled kao srpsko pravoslavlje. Evropa će samo cijeniti srpsku svijest u Crnoj Gori kako cijeni pravoslavlje u Grčkoj, … Novak Kilibarda predstavlja srpsku svijest u Crnoj Gori koja je civilizovana i koju cijeni Evropa… Prema tome, zaključio bih ovako: demokratska misao, iako ja nikada ne priznajem Milu đukanoviću da je do sada bio demokrata, krenula je širokim kolosjekom. I poručujem s ovoga mjesta kao Srbin iz Crne Gore i kao čovjek koji predstavlja srpsku stranku…. Kilibarda govori sam o sebi. Vaš bivši politički saveznik … nazvao vas je akademskim Šešeljem. Kako to komentarišete? – Mi smo 1993. godine napravili jednu dobru deklaraciju o preuređenju odnosa između Srbije i Crne Gore. Problem je što mi i dalje razmišljamo tako, dok je Novak Kilibarda daleko od toga otišao. Njegovi nekadašnji ideološki i nacionalni stavovi evoluirali su do nekih stavova koji su potpuno neprepoznatljivi. Treba imati mnogo unutrašnjeg nemira da čovek doživi jednu takvu evoluciju, da ne bude Srbin nego velikosrbin, pa onda Crnogorac, a možda će u nekoj kasnijoj fazi biti Dukljanin. Njegovu izjavu tumačim kao reagovanje na političke primedbe koje sam izneo o Platformi Crne Gore.
Sa koliko iskrenosti i sa kojim je ciljem N. Kilbarda tražio, molio Boga i ljude …da oproste Narodnoj stranci što je učestvovala u osvajačkom ratu… i da li mu se u njegovim ispovijestima išta može povjerovati sem da zagovara, opet zavodi, upliviše na mnoge ljude, mase da mu oproste. On zna način kako da zavede mase, jer je to tako dugo i vješto radio dok ih je posmatrao i iskorišćavao za svoje interese i interese srpstva kojemu je pripadao a koje sada briše, jer se u hodu prilagođava novome vremenu! Takvu politiku N. K. prosipa u javnost i sa njom hoće da spere političku ljagu i kako reče zbog učešća Narodne stranke u osvajačkom ratu! N. Kilibarda podastire Narodnu stranku, mase, ljude, pojedince, uopšteno govori u kategorijama koje ga kao jedinku ne obavezuju, ali se njima pravda i obesmišljava svoju ličnu ulogu i uticaj na članstvo Narodne stranke u ratu za mir ili kako reče u osvajačkom ratu. Da li to iz hobija gospodin N. Kilibarda čini i da li su brojna žrtve osvajačkih pohoda u kojima je i on učestvovao, na ovaj ili onaj način kao propagator, ratni huškač i zagovornik srpstva i odbrane srpskih teritorija, takođe iz hobija ili njegovoga hira, političke vizije ili iluzije sa kojom misli sve obesmisliti i masama opet sve poturiti, oglasiti ih krivim i odgovornim jer su ga rado slušali!
Političko portretisanje ili drugi o N. Kilibardi. O njemu su izvjesni pisali veoma oštro i negativno, uvredljivo ili realno kao na primjer: Kilibardine naučne magareštine i nepodopštine… on bubne sličnu, ali gromadniju budaleštinu… riječ kilibarda mogli bismo uzeti kao jedinicu za banalnost… dosta je reći: Kilibarda je specijalist za pravljenje jezičkih bogalja. I nakaza… Ja Kilibardu zovem Slobov Hrt Karaman, kako ga titulira i Jevrem Brković u romanu Monigreni… Ali da Kilibarda po stoti put krčmi maglu i besmislice, to stoji. A možda je i drugačije, kako neko reče ili ocijeni da se radi o svojevrsnom kilibardizmu u najpozitivnijem značenju te riječi! U rječnicima dosadašnjim nema riječi kilibardizam, ako se već ne priprema dopuna toga novoga rječnika! Nije naše da ulazimo u motive, razloge i ocjene iznijete u navedenom primjeru, već samo navodimo jedan od brojnih primjera u kojima ga tako napadaju, opisuju i politički portretišu. Kritici smo podvrgli sve ono do čega smo mogli doći i što nam je bilo dostupno, analizirajući i upoređujući sve njegove izjave, intervjue i tako dalje, a nijesmo sakrili ništa što je bilo pozitivno u njegovoj dvadesetogodišnjoj političkoj djelatnosti.
Kao nekadašnji veliki Srbin on danas sebe ne napada kao velikoga i najcrnogorskijeg Crnogorca niti mu što ima zamjeriti, jer je to, ipak, njegova evolucija iz pragmatičnih razloga! Međutim, on nekadašnjem velikom Srbinu uveliko zamjera na ukupnoj dotadašnjoj politici, ali samo zbog snova i velikih zabluda u kojima je tada ili bolje reći sve do tada bio. Teško je nekadašnjem velikom Srbinu i sadašnjem velikom Crnogorcu od pragmatičnog i evolutivnog Novaka Kilibarde, koji će ih napadnuti samo kad mu neko uskrati privilegije. Kada se u njemu posvađaju ili politički mimoiđu veliki Srbin i veliki Crnogorac teško je onda reći ko će izvući deblji kraj ili biti pobjednik, jer i jedan i drugi znaju narodnu poeziju naizust, a posebno stihove sa kojima oni vješto znaju manipulisati, a uz sve to obojica su tvrdoglavi i promjenljivi kao kameleon.
Kada je Kilibarda doprtljao u Sarajevo posve se odomaćio i postao starosjedelac koji zna u detalje šta se ovdje zbivalo u proteklih osam godina… Umije čovjek i tačka. Svud se taj umije prilagoditi! Ne može se s njime mjeriti ameba koja inače drži svjetski rekord u prilagodljivosti. Zašto crnogorska ameba sa kokardam odbija polemisati sa Markom Vešovićem, jer mu nije nivo… kao darovit pjesnik i intelektualan covjek, a zaboravlja da njegovi jurišnici jesu palili i pljačkali po Bosni, ali ne divljački, nego vazda uljudno, otmjeno, s ukusom, s mjerom, ne stihijski već po protokolu.
Inače M. Vešović opisuje Kilibardu kao dojučerašnjeg crnogorskog dvojnika Šešeljevog?! Kilibarda je bio prihvaćen od strane A. Izetbegovića bez ikakve uzdržanosti pa njegovo prisustvo kao čovjeka koga je Radovan Karadžić u ratu odlikovao Obilićevom medaljom nije drugima smetalo!? Zašto sada ne zakači taj orden na staračke grudi, junačke srpske i crnogorske i ne treba kao nekada …da tjera Turke na buljuke kao Marko Kraljević u narodnoj pjesmi?! Moguće da su jedan drugom bili od velikog interesa! Da li je baš tako bilo?! Izjavio je negda i ne tako davno da nije Srbin, ali je srpskog porijekla, a danas je najcrnogorskiji Crnogorac, veći i od onoga njegovog najvećeg stopostotnog Srbina. Da li je tada ili samo sada bilo pretjerivanja od njegove strane ili je pravi razlog da je on režimu od velike potrebe i svejedno mu je šta je tada pričao ili sada što priča i zanoveta, jer ostao je onaj isti samo sada na tobože drugim političkim osnovama odnosno kursu crnogorske nezavisnosti! Što bi rekao jedan pjesnik i pisac I brabonjak je od cvijeća, ali ne miriše. Režim stvara crnogorske janičare. A nećemo navoditi citat toga pjesnika i književnika šta bi se desilo da N. Kilibarda kojim slučajem pane u septičku jamu!?
