Slavonija je bogata plodnim tlom, ali u zadnje vreme samo neki uspevaju da od toga i žive. Ravničarski delovi zapadne Slavonije uglavnom su peskoviti, a takvo tlo najbolje može da se iskoristi za uzgoj poljoprivrednih dobara poput duvana i kamilice.
Proizvodnjom duvana u Gornjem Miholjcu uspešno se bavi i Đorđe Dmitrović koji se ovim unosnim poslom samostalno bavi od 1997. godine. Počeo je, kaže, još od detinjstva jer su njegovi roditelji proizvodnju i obradu duvana započeli još šezdesetih godina prošloga veka, odnosno kada je ovaj posao bio tek u povojima. Pre samog započinjanja vlastitog posla radio je u jednoj lokalnoj firmi, ali kada je shvatio da se u tome ne pronalazi, nastavio je porodični posao i sa samo 20 godina pokrenuo vlastitu proizvodnju. Nedugo nakon toga se oženio pa je zajedno sa ženom nastavio da nadograđuje posao i imanje.
Najveći problem u ovoj grani privrede je nedostatak raspoloživih radnika koji bi trebali da se suoče sa radom na velikim plantažama. Od 40 hektara zemlje, koliko poseduje Đorđe Dmitrović, čak 22 hektara otpada na polja duvana. Što se tiče same proizvodnje duvana, Đorđe priča kako je to dugotrajan i mukotrpan proces.
– U trećem mesecu stavljamo plastenike i onda to rasađujemo pa nakon toga u petom mesecu kosimo, sadimo, kopamo, zagrćemo i beremo. Veliki je to posao i težak proces za koji treba mnogo radne snage i ulaganja. Nakon toga duvan stavljamo u kutije i vozimo u Viroviticu gde predajemo poznatoj firmi „Britiš Ameriken Tobako“, koja se nekad zvala „Hrvatski duhani“. Kod nas se najviše proizvodi duvan i malo kamilica, a ovo ostalo slabije jer je područje oko Gornjeg Miholjca peskovito pa jedino to uspeva – objašnjava Đorđe Dmitrović.
Iako više nema potrebe ni pisati sa kakvim se problemom imigracije suočavaju Slavonci, porodica Dmitrović, barem za sada, planira da ostane u svom selu. Sin radi zajedno sa roditeljima, dok ćerka studira u Osijeku.
– Kupili smo novi kombajn pa ćemo videti kako će to biti kroz dve do tri godine, da li ćemo i dalje raditi ovaj posao ili nećemo. Možda i mi čak odemo tražiti neku penziju dalje. Za sada smo na vrhu što se tiče duvana, ne možemo više. To je mnogo velik posao i nema druge radne snage da platimo. Inače kad bi pronašli radnike stavili bismo još pet sušara i samo bi brali. Problem je što se u selu ne mogu pronaći dva čoveka koja bi radila taj posao. Ljudi odlaze, ali ima i onih koji neće raditi. Najveći problem nam je radna snaga i što se tiče muškaraca i što se tiče žena. Osim članova porodice, imam samo jednog radnika najamnika, a za nagodinu bi nam trebalo još barem dvoje mlađih ljudi – jasan je Đorđe.
Mukotrpan proces proizvodnje
Dugi niz godina uspešnom proizvodnjom duvana bavi se i Đorđev kolega, prijatelj i komšija Mile Maksimović. On se ovim poslom samostalno počeo baviti pre 24 godine i kaže da se za sada, zahvaljujući pesku, i dalje isplati baviti proizvodnjom i obradom duvana. On, kao i Đorđe, kao najveći problem navodi nedostatak radne snage, ali i nemogućnost dobijanja nove zemlje u zakup.
– Na našoj zemlji je problem plodored. Nije više dobar kvalitet kao što bi bio da u zakup dobijemo državnu zemlju. Veliko je iseljavanje, ljudi idu i otvaraju se drvne industrije koji nam oduzimaju mušku radnu snagu. Zbog svega toga sam čak počeo da razmišljam o prestanku proizvodnje duvana, ali videćemo još dok završi ova sezona pa ćemo definitivno odlučiti – žali se Mile čiji duvan otkupljuje slatinska firma „Agroduhan“.
Miholjački proizvođači duvana oprobali su se i na konkursima za ruralni razvoj ali kao kooperanti duvanske industrije ipak nisu sakupili dovoljno bodova kako bi dobili poticaj.
– Svoje potrebe za mehanizacijom uokvirimo prema onome koliko zaradimo prethodne godine. Za sada tako funkcioniše, ali nam je želja da prođemo na nekom konkursu kako bi sebi olakšali proizvodnju u budućnosti te da prilagodimo strojeve kako bi bolje obrađivali veće površine – priča Mile Maksimović.
Naši sagovornici ispričali su nam kako duvan izgleda od jedne sadnice pa do gotovog proizvoda.
– Imamo podbir ili prvu berbu pri čemu se čisti i biljci daje vazduh. Jedna biljka ima od 20 do 24 lista na sebi. Bere se podbir, onda proces sušenja traje nedelju dana pa ide berba donje sredine na kojoj se bere dva do tri lista. Nakon toga se bere sredina, gornja sredina pa ovršak. Jedna se biljka bere u pet do šest navrata. Za kilogram suvog duvana trebalo bi otprilike da se obere desetak biljaka – objašnjava Mile proces obrade duvana.
Koliko su Đorđe i Mile uspešni u svom poslu, najbolje se vidi kada se prođe kroz selo. Kako stanovnici Gornjeg Miholjca kažu – najbolje kuće su one u kojima žive duvandžije.
Duga istorija uzgoja duvana u Hrvatskoj
Područje današnje Republike Hrvatske ima viševekovnu tradiciju sadnje i proizvodnje duvana. Prva sadnja ove poljoprivredne kulture zabeležena je još 1571. na području Đurđevca. Od šezdesetih godina prošlog veka hrvatska industrija duvana počela je proizvoditi i širiti moderne tipove na području Podravine pa su se tako razvijali tipovi poput „Virdžinije“ i „Barlija“. Hrvatska je na taj način postala dominantan proizvođač tih tipova duvana na području bivše Jugoslavije.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske duvanska industrija se povezala sa nacionalnom cigaretnom industrijom poput „Tvornice Duhana Rovinj“ koja je proizvodila popularne brendove poput Ronhila, Valter Volfa i Jorka. Nakon što je fabrika otkupljena od korporacije Britiš Amerikan Tobako počele su se proizvoditi cigarete kao što su Daunhil i Rotmans.
The post Posao sa proizvodnjom duvana cveta, ali nema dovoljno radnika appeared first on srbi hr.
