Foto: arhiva D. Dangubić
Susret
Jeste li primjetili da nam se u ovom danu,
i inače u prazničnom ozračju dana ovih,
dvije riječi nameću odasvud?
Te dvije riječi su sreća i čekanje.
Sve nekako liči na Desankinu
svevremenu sreću koja je lepa
samo dok se čeka.
Želim da u Novoj godini
doČekamo sreću kao što je većina
nas budna dočekala novogodišnju
ponoć po gregorijanskom,
i dočekaće, akobogda,
julijanskom kalendaru.
A koju to sreću da doČekamo?
Pa, susret! Od tog izraza i dolazi
izraz sreća. Sretenie, drevni
slovenski izraz, jeste u korjenu
pojma sreća. To nam sugeriše da
bez susreta nema sreće, kao ni potvrde
našeg postojanja koje nam
Bog u susretima pruža.
„Ne postoji ja bez mi“, veli veliki
otac Crkve. I dodaje: „Sa čime se
sreća može poistovjetiti do sa susretom“?
Zato i želim jedno, da se u ovoj
godini suSretnemo i suSrećemo.
… I htio bih da prestanemo huliti
na ovu godinu za nama. Ovih dana smo se naslušali mnogo kritike na njen račun, kao da i ona nije Gospodnja kao i ostale.
U njoj smo naučili mnogo. Ona je poput
stroge majke koju srce boli dok
kažnjava neposlušnu djecu.
Eto, i izraz „kazna“ nam puno govori.
Vodi nas ka-znanju. Vjerovatno
smo toliko toga bili zaboravili.
Da. Jesmo. Bili smo zaboravili
da velike stvari ne postoje,
da su one samo gomile sitnica.
I napokon, „opet i opet“, želim
nam susret i susrete koje ćemo
ovako ispošćeni od nedostatka
zagrljaja znati da cijenimo.
E to ćemo onda moći da nazovemo srećom!
Srećna Nova godina!
Protojerej Danilo Dangubić, Dortmund
