Na promociji u Borovu, o knjizi su, osim autora, govorili i lektor i korektor Nikola Živković, predsednica borovske Prosvjete Sretenka Čaović i voditeljka dramsko-recitatorske sekcije borovskog podobora Prosvjete Danijela Atlagić.
„Knjiga Putovanje kroz prazan drenovački i voćinski kraj sa sjećanjem na prošlost je žalosna istina o narodu koji ubrazano nestaje sa ovih područja, a bio je prisutan vekovima i činio sastavni deo zemlje koja je kroz istoriju menjala svoju državnost, ali ne i narod sve do zadnjih ratnih događanja. Listajući knjigu ni jedan čitalac ne može da ostane ravnodušan na brojke koje se pojavljuju da bi došle do potpunog brisanja.
Autor objektivno prikazuje sadašnjost svog zavičaja, a znamo da ta istina njega teško pogađa. Slike devastiranog kraja i bolne cifre koje se smanjuju pogađaju nas poput ratnih strela i ostajemo nemi i začuđeni pred istinom. Knjigom je obuhvaćeno 28 naselja drenovačko-voćinskog kraja, koja iako mala, nekada su imala značajan broj stanovnika, a danas su neka sela, nažalost, izbrisana sa geografske karte.
U knjizi se spominju naselja: Slatinski Drenovac, Pušina, Kraskovići, Prekoračani, Đuričić, Gornji Meljani, Sekulinci, Dobrić, Kometnik-Zubići, Kometnik-Jorgići, Voćin, Rijenci, Ćeralije, Bokane, Smude, Macute, Popovac, Kuzma, Lisičine, Hum, Hum Pustara, Hum Varoš, Mačkovac, Novo Kusonje, Gornje Kusonje i Donje Kusonje.
Neka od tih mesta nemaju više ni oznaku mesta o postojanju, kao npr. Prekoračani i Kuzma. Sva ova mesta su bila naseljena pretežno srpskim stanovništvom čiji se broj s godinama smanjivao, a u nekim selima danas više nema ni jednog pripadnika srpske nacionalnosti“, kazala je predsednica borovske Prosvjete Sretenka Čaović.
Lektor i korektor knjige, profesor Nikola Živković podsetio je da je ovo treća autorova knjiga iz korpusa knjiga o rodnom kraju. Nakon knjige Moje rodno selo Sekulinci, zajednički su radili na monografiji Rječnik, govor i običaji voćinskog kraja koji nestaju.
„Svaka rečenica u knjizi Putovanje kroz prazan drenovački i voćinski kraj sa sjećanjem na prošlost ima jednog stanovnika brđanske Slavonije. To su njihove devojačke i momačke pesme, tužbalice, šale, rugalice i psovke. Ima tu dosta emocija i tragedije, kako prirodne tako i nasilne, ali sve je to istina. U knjizi je sabrana duhovna snaga našeg naroda iz zapadne Slavonije“, istakao je Živković.
Prema rečima voditeljke dramsko-recitatorske sekcije borovske Prosvjete Danijele Atlagić, ova knjiga je istoriografsko delo, dokument sa objektivnim činjenicama, potresna istina o nestanku srpskih sela.
„Neko je pokušao da izbriše svaki trag postojanja Srba sa tih prostora, a iza svake fotografije u knjizi stoji toliko mnogo priča. Ova je knjiga pokušaj vredan hvale da se sačuva od zaborava jedan deo istorije, da se sačuvaju obični mali ljudi. Potresno je to da su neki od ovih ljudi umrli u izbeglištvu. Tim ljudima je uskraćeno čak i pravo da počivaju u zavičaju. To me je asociralo na pesmu Brankova želja koju je Jovan Jovanović Zmaj posvetio Branku Radičeviću i gde on piše: „Tuđa raka ledena je raka, tuđa zemlja nikad nije laka, u daljini mučno li se leška, tuđina je i mrtvacu teška“, dodala je Atlagić.
Ljubav prema zavičaju je motivisala autora Milenka Vasiljevića Čiku da napiše ovu knjigu, s kojom je kako kaže, zatvorio poslednju stranicu u svom istraživanju i zapisivanju o životu naših predaka koji su kroz pet vekova življenja na prostorima zapadne Slavonije, uz sve nedaće koje su ih pratile, od progona, tlačenja, ponižavanja i pokrštavanja, uspeli sačuvati svoju veru, običaje, govor i dostojanstvo.
„Ova je knjiga značajna zbog toga što mi moramo svojim zapisima da odbranimo istinu od laži i to je naš dug prema samima sebi. Knjiga Putovanje kroz prazan drenovački i voćinski kraj sa sjećanjem na prošlost je nastala na temelju živih predanja. Osim u jednoj knjizi o narodnooslobodilačkoj borbi, koja je objavljena krajem 80-ih i sadržavala je podatke o civilnim žrtvama iz Drugog svetskog rata, nigde nisam pronašao podatke i zapise o stradanju srpskog naroda u zapadnoj Slavoniji. Da bih pripremio građu za ovu knjigu prešao sam 3500 kilometara i obišao svako naselje u kojem živi Srbi. Provodio sam sate razgovarajući sa njima. U svemu mi je pomogao zamenik virovitičko-podravskog župana iz redova srpske nacionalne manjine Igor Pavković.
Kroz ovu knjigu, mi moramo negovati kulturu sećanja iz dva razloga. Prvi razlog je taj što nama Srbima prigovaraju da smo došli u opancima iz Srbije u zapadnu Slavoniju. To nije tačno. Srbi na prostoru zapadne Slavonije žive još od 16. veka, kada su ovi krajevi pali pod tursku vlast. Tada su započela masovna doseljavanja Srba poreklom iz Bosne. Drugi razlog su spomenici kulture. Svako selo u zapadnoj Slavoniji je imalo spomenik podignut žrtvama fašističkog terora iz Drugog svetskog rata. Ti spomenici su u Domovinskom ratu minirani, uništeni ili devastirani i do danas nisu obnovljeni. Nije obnovljen ni život u tim krajevima. Moje rodno selo Sekulinci više nema nijedne žive duše. Od 130 domaćinstava obnovljena je samo 21 kuća i to pod pritiskom međunarodne zajednice.
Ono što me posebno raduje je veliki odaziv publike na promocijama, koja je emotivno reagovala na ovu knjigu“, zaključio je Vasiljević.
Autor do kraja ove godine planira da izda zbirku dečje poezije i zbirku aforizama na kojima trenutno radi.
