Povodom 30. avgusta, Međunarodnog dana nestalih, Koordinacija srpskih udruženja nestalih lica sa prostora bivše Jugoslavije, koja objedinjuje šest udruženja, uputiće peticiju Vladi Srbije, kojom traži odlučniji angažman države u dijalogu sa vlastima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, i na Kosmetu, kako bi se ubrzalo razjašnjavanje sudbine nestalih.
Po rečima Brankice Antić, koordinatora kraljevačke kancelarije Udruženja kidnapovanih i nestalih, trenutno se oko 20.000 osoba vodi kao nestalo u zemljama nastalim raspadom SFRJ. Na Kosovu i Metohiji, od 1998. godine do danas, nestalo je oko 2.700 osoba, među kojima 1.300 Srba.
Ostaci posle 13 godina
Gordana Jakšić, iz Kraljeva, tek posle trinaest godina je saznala za sudbinu svog sina Slobodana.
– Kao redovni vojnik JNA poginuo je u Bosni. Posle više od trinaest godina dobila sam njegove posmrtne ostatke. Zašto je trebalo toliko godina da bi se saznala istina? Zašto država Srbija nikada nije obelodanila imena svih onih koji su ubijeni ili nestali u ratovima od 1990. godine – traži Gordana odgovor koji muči nekoliko hiljada porodica u Srbiji i Crnoj Gori.
– Naša država sve čini da rasvetli sudbinu nestalih Albanaca, svi pohapšeni teroristi pušteni su na slobodu. Zauzvrat, vlasti na Kosovu omogućavaju iskopavanje masovnih grobnica. O eventualno živim članovima naših porodica niko i ne govori – ogorčena je Brankica Antić.
NJen suprug Zlatko kidnapovan je pre šest godina u Prizrenu, od tada Brankica o njegovoj sudbini ne zna ništa.
– Porodice kidnapovanih i nestalih ne traže ništa osim istine o sudbini svojih najmilijih – naglašava Brankica, dok na gradskom trgu u Kraljevu prikuplja potpise za peticiju republičkoj Vladi.
