Oće se crnogorskim šefovima diplomatije-ministrima inostranih poslova da se ponašaju mnogo slobodnije nego što im to državnička i politička funkcija dozvoljava. Naročito je takav vid slobodnijeg ponašanja izražen za ovo naše tranziciono vrijeme i eru demokratskih odnosa sa kojima se želimo ne samo približiti Evropi nego i postati članom porodice Evropske Unije. Sada se vidi da je bio nedovoljan šestomjesečni kurs diplomatske akademije, kako su na brzinu u samom početku mislili da osvoje diplomatska predstavništva u Evropi i svijetu. Brojni primjeri pokazuju i dokazuju da crnogorski diplomatski kadrovi moraju mnogo više učiti i pohađati dodatne časove počev od onih koje su bili predviđeni šestomjesečnim kursom, pa su svoje znanje kasnije nadograđivali trogodišnjom ili četvorogodišnjom diplomatskom akademijom, samo radi toga što smo mogli vidjeti kod onih kadrova koji nijesu nikakav kurs ili akademiju pohađali. Pri lijepom ponašanju i komunikaciji sa novinarima ili onima u komisijama, odborima i ko zna kojim sve tijelima ili organima, koja već postoje, naši ministri inostranih poslova-šefovi diplomatije morali bi vješto sakrivati svoje mane koje ispoljavaju u svakodnevnim kontaktima ili posebno onda kada se to daje u javnost za široki auditorijum i ima mogućnost audiovizuelnog prikazivanja.
Nije davno bilo kada se jedan već sada naš diplomatski kadar u poznijim godinama starosti znao na javnoj sceni pred kamerama i novinarima teatralno ponašati džući ruke uvis ili stavljaući ruke u džepove, držeći govore ili odgovarajući na pitanja sedme sile onako kako ga nijesu učili na kursu odnosno kako ga nijesu učili oni koji su makar bili od njega pismeniji barem što se tiče diplomatije, pa iako su bili i vratari na pojedinim konzularnim odjeljenjima ili u ambasadama.
Ovo što se sadašnjemu ministru inostranih poslova-šefu crnogorske diplomatije desilo nije prvi put i jedini, već skoro za nepunu godinu drugi put da na javnoj sceni, dakle u javnosti da bude onako kako je školski primjer nedoličnog ponašanja ili davanja izjave za javnost ili kako ga ni u jednoj akademiji ili na kursu ne bi učili već bi za takvo ponašanje bio oštro prekoren i ujedno kažnjen, makar morao ići na popravni iz predmeta lijepog ophođenja, ponašanja i davanja izjava za javnost ili u kontaktu sa političkim neistomišljenicima.
O čemu je već riječ, da pređem na stvar i da ne odugovlačim i javnost ne držim u neizvjesnosti, a ipak smatram da je bilo potrebno da podsjetim šta se sve do tada dešavalo makar one najgrublje previde, koji su imali neki naši neškolovani (bez diplomatskog kursa ili akademije) šefovi diplomatije. Sadašnjem ministru inostranih poslova nije prvi put da se desi propust-grubi previd ili neopreznost prilikom davanja izjave za javnost odnosno intervju, kao kada je bilo riječi o direktnom kreiranju javnosti od strane političke elite …ozbiljne vlasti… ili da upotrijebim mnogo precizniji naziv poklik elita. Tada reče isti taj ministar inostranih poslova Crne Gore da državnici moraju da vide dalje i dublje! Bio je u pravu da moraju da vide i dalje i dublje, ali sebe je u tom dijelu olako izostavio i ponašao se krajnje površno, plitko, ne duboko razumno i bogme nepristojno sa uzdignutim kažiprstom! Sada je djelovao kao vladar ili neki ne dao bog diktator kojemu je samo nedostajalo da ustane i zgromi sve one koji su pred njim tako neposlušni ili bolje reći provokativni sa svojim pitanjima. U Crnoj Gori se već odomaćilo, kad se nešto slično tako desi, da kažu i to je crnogorska diplomatija, mi svakome znamo prst pokazati a pred sobom ga ne želimo vidjeti.
To je samo jedan od mogućih vidova kreiranja javnoga mnjenja od strane vlasti crnogorske i diplomatije ili preciznije rečeno od strane onih šefova diplomatije koji su bez i jednog dana školske spreme i ranga jedne akademije, a moguće sa kursom koji su pohađali u improvizovanim učionicama – kancelarijama tehničkoga osoblja za konzulate ili ambasade. Ako ovako nastavimo i sa pravim primjerima se pokazujemo, koje nam daju prvi ljudi diplomatije, onda nam nije mjesto u visokim diplomatskim krugovima Evrope, posebno ne onih država koje imaju mnogo dužu tradiciju školovanog diplomatskog kadra. Gdje su tu primjeri evropske demokratije odnosno da li smo dalje otišli od balkanske vlastokratije i malograđanštine? Da nijesmo slučajno umislili da smo bogom dani za diplomate i to sa pedigreom!
Izjava Milana Roćena, šefa crnogorske diplomatije, ministra inostranih poslova Crne Gore data kao odgovor na neko od pitanja, a koje je prenijela crnogorska štampa i elektronski mediji, prema njihovim saopštenjima glasi: Kod mene rade samo odani državi, i sve dokle god on bude na čelu toga ministarstva i resora šefa diplomatije ni Ajnštajn da se digne, kao nekadašnji srpski zet, ako nije lojalan Crnoj Gori ne bi mogao raditi kod njega!
Naravno, uzdignuti kažiprst na lijevoj ruci i dosta oštra intonacija, djelovalo je upečatljivo i samouvjereno, a po gestu prijeteće za sve one koji bi se usudili i pomisliti da mogu u crnogorskim organima državne uprave drugačije raditi mimo onoga što šef diplomatije ne parafira! Po mojem sudu i poimanju značenja date izjave uz obavezujući uzdignuti kažiprst ministra inostranih poslova Crne Gore, izjava je ne samo politički katastrofalna nego iznad svega i diskriminatorska, jer je uperena protiv svih onih koji imaju drugačija politička promišljanja ili opredjeljenja odnosno opcije i ujedno shvatanja i doživljavanja svoje profesije uz radnu obavezu koju korektno i konkretno izvršavaju dajući javnosti informaciju o onome što su vidjeli i čuli.
Meni kao građaninu, apsolutno je nezamislivo da jedan državni službenik visokoga državničkoga i političkoga ranga može tako sebi da dozvoli da bude isprovociran postavljenim pitanjem, ako je uopšte bilo provokacije, i istovremeno kategorički i imperativno pokazuje podignuti kažiprst da izjavu koja je skandalozna i neprimjerena da kao takva pođe u etar, makar on intimno i mislio da tako treba da učini ili da tako već radi u svojoj dugogodišnjoj karijeri na svim poslovima koje je do sada obavljao. Dakle, nije riječ o neopreznosti i provokaciji, već o želji da stavi do znanja onima koji su prisutni pa i onima koji će imati priliku da putem tv ekrana vide i čuju njegovu izjavu ozbiljno zaprijeti da ne računaju na zaposlenje, jer su nelojalni državi koju on zastupa i u kojoj on određuje pravila igre i ponašanja.
Šta bi mogao jedan Ajnštajn pred onakvim ministrima, koji bi mu stavili do znanja da zbog nelojalnosti državi u kojoj radi ne može dalje boraviti niti se naukom baviti, iako je njegovo znanje za čovječanstvo ogromno, a nadasve je i srpski zet, jer je ministar taj koji određuje i kreira politiku zapošljavanja i stoji pred njim sa ispruženim kažiprstom? A da ne govorimo niti da pretpostavljamo šta bi se moglo desiti da zbog rasne, nacionalne ili političke diskriminacije i nelojalnosti prema državi u kojoj živi ne može biti zapošljen od ministra koji isključivo traži takve naučnike! Uvjeren sam da bi veliki naučnik i nobelovac Ajnštajn, kada bi čuo takvo saopštenje od jednoga ministra inostranih poslova, prezrivim pogledom zgromio takvoga diplomatu.
Šefovi crnogorske diplomatije smatraju da će nabrajanjem ili prozivkom imena velikih ličnosti pjesnika, naučnika, filozofa, umjetnika i tako dalje uspjeti da pojačaju dozu oštrine i prijetnje u javnosti, jer kada takvi umovi od nauke priznati u svijetu ne bi mogli raditi ili biti zaposleni u državi Crnoj Gori šta ima da traže oni koji su tek stasali da se zaposle sa završenim fakultetom i na početku su svoga radnoga vijeka?! Ne shvataju naši veliki šefovi diplomatije-ministri inostranih poslova da niko nije protiv države Crne Gore već protiv njih koji su zasjeli svih ovih dvadeset godina i sole pamet narod kako su ovo zlatna brda i doline, što jeste tačno ali samo za njih nekoliko grupica ili nekolika procenta političke-poklik elite i državničkih moćnika.
Neće valjda biti zapošljavanja samo za politički podobne i one koji budu išli na poklonjenje našemu ministru inostranih poslova i dokazivati mu svoju lojalnost prema državi Crnoj Gori tako što će staviti značku nezavisne Crne Gore na reveru i zakleti se na vjernost njemu kao gospodaru. Tako zamišljena politika zapošljavanja zasnovana na rasnoj, nacionalnoj, vjerskoj, političkoj orijentaciji, lojalnosti i odanosti nekoj državi je najgrublji vid diskriminacije koji se izražava samo u društvima koja su daleko ispred vrata civilizacije i ulaska u zajednicu evropskih naroda. Takav način reagovanja šefa diplomatije je i opomena građanima jedne nezavisne države koja kani ići putevima zapadnoevropske civilizacije, koji drugačije misle ili su drugoga političkog opredjeljenja. Mada je takva izjava s jedne strane krajnje opora i prijeteća za građane Crne Gore ona je s druge strane dobra prilika za Evropu da vidi one na vlasti u toj državi i shvati probleme podređenih građana u toj istoj državi.
Zašto pojedini ministiri misle ili bolje reći umišljaju da su vlasnici života građana jedne demokratske države pa svojim izjavama ili prijetnjama hoće da još više nadjačaju tu svoju moć ili nadmoć i pošto poto običnom puku, koji sve mirno posmatra i sluša što mu se kaže, nastoji utjerati pamet jedne poklik elite koja je došla u jednom vremenu smutnom sa ulice u jogurt revoluciji sa generacijom mladih, lijepih i pametnih i ostala sve do današnjih dana?!
Podgorica, 22. jul 2009. godine Dr Momčilo D. Pejović
