I. Škara
Istinskom radošću na hiljade naših ljudi bio je na Vaskrs ispunjen Eparhijski centar u Diseldorfu.
Ponoćnom liturgijom, koju je u crkvi Svetog Save služio vladika Grigorije okružen brojnim vernicima, otpočelo je obeležavanje najradosnijeg hrišćanskog praznika. Jutarnju liturgiju, koju su svojim prisustvom ukrasile i stotine dece, služio je otac Nebojša Rakić i besedeći pozvao sve na međusobnu pažnju kojom ćemo sačuvati vaskršnju radost kako bismo je poneli iz crkve.
Poziv vladike Grigorija na posluženje nakon pričešća bilo je protkano radovanjem susretima i druženjima koji ovde u tuđini tako puno znače.
Sama pričest koju su u crkvi na dva mesta vršili otac Nebojša i otac Aleksandar trajala je skoro sat vremena. S druge strane omamljene mirisima specijaliteta domaće kuhinje, ćevapa i kolača, prostirale su Parohijskom domom i dvorištem kolone strpljivih, veselih i raspričanih ljudi. Naravno, kao i uvek, oko divnih poslastica za svačiji ukus brinule su vredne ruke članica Kola srpskih sestara.
Kako u prepunom Domu, tako i u punom dvorištu uživalo se čini se najviše u okupljanjima i razgovorima, u šalama i sa decom. A najveća graja i smeh orili su se oko dečjeg parkića. Tu smo zatekli mališane Mašu, Mateju i Nađu kako po tradicionalnom običaju lome jaja, a njihovi roditelji, Mićići i Šiljkovići iz Loznice, brižno ih podržavaju otkrivajući im smisao njihove “igre”.
Nikola Mićić je za “Vesti” poželeo da kaže:
– Teško je izreći ovu našu radost kojom je ispunjen praznik Vaskrsa, ali jednostavno rečeno – vraća nas u sam život. Ovakvom radošću trebalo bi svakodnevno da živimo. Lepo je doći ovde i videti sav ovaj naš narod, okupiti se u ljubavi i veselju. I naša deca ovde dobijaju smernice, to je svetlost ka kojoj rastu kao biljke.
