TRAGOM VESTI O POKRETANJU ISTRAGE PROTIV TROJICE BIVŠIH PILOTA JNA IZ PODGORICE
• Još jednom je na delu sistem „hrvatske pravde“ po kojem su na hiljade ljudi optuženi, mnogi i osuđeni, naročito ako su bili pripadnici JNA, Srbi ili Crnogorci
Priča o trojici bivših pilota Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva, koji su protekle sedmice morali sesti pred istražnog sudiju Osnovnog suda u Podgorici Radomira Ivanovića, bacila je u zasenak čak i aktuelnu kampanju za predstojeće parlamentarne izbore u Crnoj Gori. NJima je, posle bezmalo 18 godina, Okružno javno tužilaštvo iz Dubrovnika „iskopalo“ ni manje ni više nego krivično delo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i uništavanja kulturnih i istorijskih spomenika na prostoru dubrovačko-neretvljanskog okruga. Da sve bude čudnije, reč je o optužnici sročenoj još 30. jula 1992. i zasnovanoj na odredbama „pozajmljenog“ – baš tako piše – Krivičnog zakona SR Jugoslavije. U njoj od tada nije dopisana nijedna jedina reč, nije ponuđen nijedan novi dokaz već se neko, koristeći snishodljivost crnogorske vlasti i pravosuđa, setio i sa dna neke prašnjave fioke izvukao tu požutelu fasciklu. Novo je samo to što je dubrovački sud, očigledno uz pomoć nekoga iz Podgorice, pronašao sadašnje precizne adrese trojice pilota koji su odavno „sklopili krila“ i na zemlji broje penzionerske dane.
Odao ih kolega Hrvat
Zahtev za sprovođenje istrage protiv 24 pilota iz nekadašnje baze JNA u Podgorici zasniva se na prijavi policijske ispostave u Slavonskom Brodu sročenoj na osnovu izjave Vlade Jurića, Hrvata iz Nove Gradiške, takođe nekadašnjeg pilota i njihovog kolege, predloženog i za jedinog svedoka na suđenju. Slavuljica, Pandžić i Atanacković tvrde da je Jurić bio pomoćnik komandanta za moralno-politička pitanja. Kad mu je komandir Radoljub Masić, da bi proverio njegovu lojalnost, jednog dana uručio fiktivni nalog za borbeni zadatak, on je istog trena Masiću uručio zahtev za demobilizaciju, da bi se potom preobratio u glavnog „tužioca“ svojih kolega.
Najcrnje laži
Ni Zoran Slavuljica, najpoznatiji od njih zbog toga što je on aktuelni selektor crnogorske teniske reprezentacije, ni Miodrag Atanacković, ni Asim Pandžić se, istina, nisu nikada ni krili, niti ijednog trenutka dvoumili da li će se pojaviti pred sudom, sigurni da se nemaju čega plašiti jer nisu učinili ništa nečasno i neprofesionalno, ništa čega bi se bilo kad mogli stideti ili kajati.
– Sa profesionalno pravnog stanovišta, ova krivična prijava odražava vrijeme i stanje svijesti u Hrvatskoj te 1992. – kaže poznati podgorički advokat Goran Rodić, jedan od dvojice branilaca osumnjičenih. – U njoj se, recimo, i danas istrajava na formulaciji „takozvana JNA te ostale srbo-četničke formacije iz Srbije, Crne Gore i BiH…“. Nasuprot tome nigdje nijednog preciznog podatka, kad se i gdje šta desilo, ko je stradao, ko povrijeđen, šta je porušeno, ko je to konkretno učinio. Zato se ovakve paušalne optužbe i proizvoljno procesuiranje i izvođenje ovih ljudi pred sud uopšte ne razlikuje od hiljada ovakvih procesa koji su pokrenuti u Hrvatskoj, mnogi i presuđeni, a na meti su prvenstveno pripadnici bivše JNA, pogotovu ako su Srbi ili Crnogorci.
Primera radi, za Zorana Slavuljicu piše da je „izvršavajući naredbe Radoljuba Masića tijekom 4. mjeseca 1992. na zrakoplovu tipa J-22 više puta bombardirao i raketirao po ciljevima u Metkoviću prouzrokovavši materijalna razaranja civilnih objekata i ljudske žrtve…“. Nebojša Milić je, navodno, to isto činio „15.11.1991. u mjestu Ston i okolini“, dok se za Pandžića ne navodi čak ni mesec ni godina kad je takva zlodela, navodno, počinio u Metkoviću.
– To su potpune besmislice – ističe Zoran Slavuljica. – Kazao sam istražnom sudiji da u svojoj letačkoj karijeri nikad nijesam učinio ništa što bi se na bilo koji način moglo okvalifikovati kao ratni zločin. Ja sam u to vrijeme uglavnom radio u kancelariji kao referent navigacije i uopšte nijesam letio na teritoriji Hrvatske, a kamoli imao nekakva borbena dejstava na području Dubrovnika i Metkovića.
Osumnjičena 24 pilota
Trojica bivših pilota koji sada žive u Podgorici tek su deo sa spiska od 24 osumnjičena letača JNA iz 172. lovačkog puka svojevremeno stacioniranog na podgoričkom Aerodromu „Golubovci“. Hrvatsko tužilaštvo je na crnu listu stavilo svakog iz te jedinice kojem je doznalo ime pa se tako na njemu nalaze: Nebojša Milić, Dragan Zlokasa, Radoljub Masić iz Kraljeva, Muša Begić iz Jajca, Vladan Marjanović iz Užica, Miodrag Stojadinović iz Golupca, Darko čonč iz Pule, Mićo Sudar iz Vršca, Miladin Milekić iz Lučana, Dragan Šiljanovski iz Pančeva, Dragan Kovačević (Podgorica), Milivoje Aranđelović iz Kruševca, Željko Lazić iz Beograda, Ištvan Kanas iz Zrenjanina, Golub Vučković (Podgorica), Ekrem Berbić iz Gradiške, Vlatko Stefanović iz Sremske Mitrovice, Vladimir Popara (piše da je nastanjen u Podgorici), Dragan Todorović iz Han Pijeska, Novica Prvulović iz Kruševca i Mile Bušatović (piše da je nastanjen u Podgorici).
Hajka u Puli
– Ne branim se ni pred kim, niti za to imam razloga – veli Miodrag Atanacković, koji takođe negira da je u navedeno vreme uopšte leteo. – Imam, međutim, i velikih razloga i potrebe da nastavim borbu i kroz pravosudni sistem da dokažem istinu, odnosno da se izborim da se ovakve zlonamjerne i neistinite optužnice konačno povuku i spere ljaga sa imena, mojeg i mojih kolega.
– Od avgusta 1991, pa sve do jula 1992. nijesam se ni primakao avionu jer je glavnokomandujući na aerodromu u Podgorici, general Blagoje Grahovac, vjerovatno po nečijem nalogu, naredio da piloti Muslimani, Slovenci, Hrvati, čak i jedini Makedonac među nama, ne mogu letjeti. A što se tiče Metkovića, nijesam ga vidio ni kao dijete, a kamoli kao pilot – tvrdi Asim Pandžić, koji je kao nastavnik letenja u Podgoricu došao krajem 1991. sa pulskog aerodroma. – Moj progon je počeo još u Puli. Najprije su me u zloglasnom „Glasu Istre“ proglasili srbo-četnikom i objavili sve precizne podatke o meni, supruzi, inače Hrvatici i sinu, adresu i sve ostalo. četiri dana potom, supruga koja je bila u odmakloj trudnoći, ostala je bez posla u pošti jer je „ugrozila ugled hrvatske pošte…“.
Očigledno je da se hrvatsko pravosuđe i dalje slepo drži onog poznatog načela carigradske policije iz znamenitog Andrićevog dela „da je lakše nevina čoveka pustiti iz Proklete avlije nego za krivcem tragati po carigradskim budžacima“. A Milan Vujović, nekadašnji sudija Vojnog suda u Podgorici, sada advokat koji sa kolegom Goranom Rodićem brani osumnjičene pilote, to „prevodi“ u jednoj rečenici: „Hrvatsko pravosuđe je očigledno pokrenulo istragu protiv svakoga kome su znali ime i prezime, pogotovu ako je bio pripadnik JNA ili ako je Srbin ili Crnogorac…“
Advokati Rodić i Vujović negiraju da je istragu protiv njihovih branjenika pokrenulo crnogorsko pravosuđe – u pitanju je samo „uslužna radnja“ preduzeta na osnovu međunarodnih sporazuma o saradnji dve države. NJihova saslušanja će biti prosleđena u Dubrovnik, a tamošnji sud će potom odlučivati kakva će biti njihova sudbina, da li će istraga biti nastavljena ili postupak obustavljen.
