Žene čuvari u nacističkim logorima nisu toliko poznate kao muški čuvari, ali to ne znači da nisu bile manje okrutne. Neke od njih izazivale su čak i veći strah od ostalih čuvara, a od oko 37 hilada njih koji su aktivno učestvovali u mučenju i ubijanju logoraša bilo je oko deset odsto žena.
Većina njih nije pobegla pravdi, pa su pogubljene nakon rata kao ratne zločinke, a jedna od najgorih bila je Irma Grese, čuvar u logorima Aušvic i Bergen-Belsen. Zvali su je „Hijena“, a ponekad i „Lepa zver“, a nadimak je zaradila zbog brutalnih metoda koje je prijenjivala na logorašima. Svedoci su na suđenju ispričali kako je ljude znala da tuče dok ne bi pali mrtvi.
Njen „zaštitni znak“ bilo je bičevanje kožnim bičem. Logoraše bi mlatila po goloj koži dok ne bi popucala, piše History Today.
Grese je bila i prilično poremećena. Dolazila je iz porodice koja je imala istoriju duševnih bolesti. Majka joj se ubila i to tako što je popila kiselinu, nakon što je saznala da ju suprug vara sa kućnom pomoćnicom.
Kako nije bila baš inteligentna, sa 14 godina je napustila školu, gde je često bila izložena maltretiranju od druge dece i učlanila se u nacističku mladež „Ligu nemačkih devojaka“.
Vrlo brzo se svidela vođama, pa je 1942. postala čuvar u Aušvicu.
Bila je poznata po tome da je nakon što bi izbičevala zatvorenike volela da mastrubira dok bi ih lekari previjali od povreda koje im je zadala.
Osim toga, u logoru je imala i brojne ljubavne afere sa stražarima. U jednoj od tih afera ostala je trudna, ali naterala je jednog logoraša, koji je inače bio lekar, da obavi abortus.
O Irmi su na suđenju nakon rata svedočili brojni bivši logoraši, koji su ispričali kako je na njih znala puštati svoje agresivne i izgladnele pse. Irma Grese je osuđena na smrt vešanjem, a njeno je suđenje trajalo 53 dana.
